NISAM ŽELJELA DA SE PORODIČNA TRADICIJA ZAVRŠI Jedina žena knjigovezilja u BiH, Nina Stanarević, ugostila je ALOonline u svom čarobnom studiju (FOTO/VIDEO)
Jedina žena knjigovezilja u Bosni i Hercegovini, ugostila je ALOonline u svom šarmantnom “Studiu Tisa“ koji u zanatskom centru na Starčevici prkosi vremenu.
Samouka Nina Stanarević po struci je grafička dizajnerka, a svoju kreativnost spojila je sa tradicijom i tako oživjela izumrli zanat. Kreativnim rješenjima koje prati ekološka osviještenost, stvara proizvode vrijedne pažnje i priče.
U knjigoveštvo se zaljubila još tokom ranih studijskih dana, koji su joj bili inspiracija i vodilja u budućem kreativnom radu.
– Profesor nam je zadao da na predavanja nosimo svesku u koju ćemo crtati tokom cijelog semestra. Ja sam svesku brzo popunila, a u Banjaluci nisam našla ništa lijepo sa debljim papirom. U tom periodu sam dosta pratila razne blogove, a „uradi sam“ pokret tada je bio u strmoglavom usponu. Naletjela sam na tutorijal kako napraviti skečbuk i odmah sam se zaljubila – započinje Nina.
OD SUPE DO TISE
Studio “Tisa“ počinje sa radom 9. juna 2021. godine, kada je naša sagovornica dobila rješenje o registraciji. Potrebna finansijska sredstva dobila je učešćem u projektu Grada namjenjenom pokretanju vlastitog biznisa, a za ALOonline otkriva kako je došla na ideju da studio nazove Tisa.
– Napravila sam listu riječi i izabrala onu koja mi je vizuelno bila najljepša. Tisa se prvobitno zvala SUPA, a onda sam je prerasla, ona je odgovarala mojoj igri i ekeperimentisanju prije nego što sam kupila CNC mašinu. Potom se rodila – Tisa. Dosta me interesuje slavenska mitologija, a tisa je sveto drvo kod Slavena. Takođe, interesuje me kako se etnobotaničko zanje prenosi nasljeđem, a zanimljiv je podatak da su svi dijelovi tise veoma otrovni, osim crvenog mesnatog ploda – priča Nina.
Iza “Tise“ se kriju mnoge godine vježbe, rada i truda samouke umjetnice.
– Glavna premisa cijele moje umjetničke prakse i posla je eksperiment za koji mi nikada nije bilo teško odvojiti vrijeme. Ljudi koji su nesebično dijelili svoje znanje putem interneta su mi mnogo pomogli – prznaje Nina za ALOonline.
SPOJ TRADICIJE I TEHNOLOGIJE
Ručno knjigoveštvo zamijenile su mašine, ali vlasnica ovog jedinstvenog studija se trudi zadržati ljudski ručni element u ovom zanatu, pa se stoga odlučila na vidljivi uvez koji trenutno izrađuje na pet različitih načina.
– U koroni sam završila obuku za CNC mašinu. Moram priznati da mi je mašina i dalje malo mistična, ali mislim da sam osnove savladala. Dvije i po godine aktivno radim na njoj, a rezultati koje proizvodim veoma su interesantni – ističe Nina.
Društvene mreže su neizostavni dio posla, a naša sagovornica ističe da sa digitalni svijetom ima neobičan odnos.
– Sa društvenim mrežama koje koristim preko 20 godina imam veoma interesantan odnos. Društvene mreže kada su se pojavile, i ove danas su ne dva, nego tri svijeta različita. Moj posao sada zavisi od društvenih mreža i ne bih uopšte opstala da se tako ne promovišem. U posljednja dva mjeseca sam našla uspješan recept: postavljam jedan gotov proizvod, a onda predstavljam proces rada – rekla je Nina za ALOonline.
PORODIČNI DAR ZA UMJETNOST
Nina potiče iz porodice kreativnih i spretnih žena, koje su je inspirisale i podstakle da postane sve ono što jeste danas.
– Nisam željela da se porodična tradicija završi. Sestre nisu bile zainteresovane, a ja oduvijek znam da prepoznam tehologiju procesa. Gledam sad tvoj džemper i mogu da prepoznam koje su to mustre, tako da šijem i odjeću. Sve je to nerazdvojivo u mojoj umjetničkoj praksi – kaže Nina.
Da je naša sagovornica svestrana umjetnica, najbolje svjedoči široki asortiman proizvoda koje stvara u studiju u kojem nas je ugostila.
– U posljednje vrijeme najviše izrađujem foto albume, spomenare i čuvare uspomena. Odnosno, knjige sa tekstilnim ili drvenim koricama, u koje se mogu lijepiti fotografije ili neka druga memorabilija. Pored toga pravim skečbukove, sveske za crtanje sa kvalitetnim grafičkim papirima koji mogu podnijeti razne tehnike – rekla je Nina za ALOonline.
EKOLOŠKA OSVIJEŠTENOST
Ekološki aspekt proizvodnje veoma je bitan ovoj umjetnici. Oko 80 odsto papira koje koristi izrađeno je od recikliranih sirovina, a fabrike koje proizvode te papire su ugljenično neutralne, što znači da je njihov ugljenični otisak sveden na minimum. Posebno je zanimljivo da ove fabrike koriste proizvode iz poljoprivredne kožarske industrije za zamjenu određenih dijelova sirove celuloze.
– Koristim kuhinjske ostatke poput kore luka ili kore nara. Od papirnih ostataka izrađujem novi papir, koji koristim za čestitke i zahvalnice, a kucam ih na pisaćoj mašini – navodi Nina.
Za ALOonline priznaje kako ima mnogo planova za budućnost, ali je svakodnevica često uvuče u kolotečinu, nada se da će uskoro prekinuti taj začarani krug kupovinom novog lasera koji će poboljšati kvalitet njenog rada.
– Svaki dan nešto novo želim da naučim i dalje – zaključuje Nina.
Zahvalni smo Nini što nas je ugostila u svom studiju.
Naša sagovornica pokazala nam je da je predana svojoj umjetnosti, kroz koju je na nesvakidašnji način protkala mnoge dijelove sebe i utisnula ih u identitet njenog kreativnog rada koji rođen u čarabnom studiju „Tisa“, osvaja srca Banjalučana.
BONUS VIDEO: