SUTRA SU MLADENCI! Jednu stvar nikako ne smijete zaboraviti da uradite! A evo šta nalaže običaj!

Četrdeset vojnika jednog puka u gradu Sevastiji, za vrijeme cara Likinija, prešli su u hrišćanstvo, uprkos izričitoj carevoj zabrani. Oni su izvedeni na sud pred vojvodu, koji im je zaprijetio da će im oduzeti vojničku čast, ako se ne odreknu vjere.

Jedan od njih, sveti Kandid, odgovorio je „Ne samo čast vojničku, no i tijela naša uzmi od nas; ništa nam nije draže i česnije od Hrista Boga našega”. Nakon toga, vojvoda je naredio slugama da ih kazne bacanjem kamenja. Međutim, kada su sluge bacale kamenje, ono se vraćalo i padalo na njih same.

Jedan od kamena je čak pao vojvodi na lice i razbio muz zube. Nakon toga su vojnike vezali i bacili ih u jezero, dok su oko njih postavili stražu kako nijedan ne bi pobjegao. Kako je bio mraz, jezero je počelo da se ledi oko tijela mučenika, a kako bi ih natjerali da se predomisle, stražari su pored jezera zagrijali kupatilo. Jedan od 40 mučenika predomislio se, izašao iz jezera i ušao u kupatilo.

Hrišćani vjeruju da je tokom noći pala neobična svjetlost sa neba, koja je zagrijala vodu i tijela mučenika. Sa tom svjetlošću, na njihove glave spustilo se 39 vijenaca. Kada je to vidio jedan stražar, skinuo se, izgovorio je ime Isusa Hrista i ušao u jezero, pa jetako 40. vijenac pao na njegovu glavu.

Kada su sutradan vidjeli da su vojnici i dalje živi, sudije su naredile da ih pogube i spale njihova tijela, a ostatke bace u vodu. Hrišćani vjeruju da su se trećeg dana mučenici javili mesnom episkopu Petru i pozvali ga da sakupi njihove mošti. On je krišom izašao na jezero, gdje su se mošti mučenika svijetlile kao svijeće. Pokupio ih je i časno sahranio.