RAZLOG JE JEZIV Zašto se po starom srpskom običaju prevrne stolica ako neko umre?

ALOONLINE.BA | Razonoda ∙ 20.04.24 21:16 ∙ 0

Pravoslavna hrišćanska praksa često se kosi sa starim običajima, sujevjerjem i paganskim običajima i ritualima u našem društvu.

foto: aloonline.ba

Do dana današnjeg u pojedinim krajevima zemlje zadržale su se neobični i morbidni rituali kada je u pitanju smrt.

Kada neko umre u selima porodica i rodbina sprovode sve običaje koji prethode sahrani. To su kupanje, oblačenje, kao i opelo koje se nerijetko vrši u dvorištu prije odlaska na groblje. Ipak, u moru jezivih i morbidnih običaja, u nekim regionima se praktikuju i “dodatni” rituali.

Na primjer, u nekim dijelovima Srbije ljudi otvaraju prozore i vrata, a sav namještaj – stolice, stolove i klupe, pa i posude se okreću naopako. Ovaj ritual se praktikuje kako duša pokojnika ne bi ostala u kući i ne bi uznemiravala rodbinu.

Kada osoba umre prekrivaju se sva ogledala, jer se u tradicionalnoj kulturi Srba vjerovalo da duh pokojnika može da uđe u ogledalo, i tako ostane u kući, prenosi Žena Blic.

Pored ovoga, ne samo u pokojnikovoj, već i u okolnim kućama se prosipa voda koja se smatra nečistom, sve dok se pokojnik ne odveze na groblje.

Ako se zna da će pokojnik umrijeti, a neko u tom trenutku spava, on se mora probuditi jer je san stanje slično smrću, i vjerovalo se da ako se pokojnik „sretne“ sa snevačem, umrijeće i on. Kao što se novorođenče, nevjesta i mladoženja moraju kupati, tako se kupa i pokojnik, da bi se sa njega skinuo sloj koji je imao dok je bio na ovozemaljskom svijetu. Onaj koji kupa pokojnika kasnije se i sam morao okupati da bi iz njegove ruke, kasnije rasla pšenica. Kada osoba umre prekrivaju se sva ogledala, jer se u tradicionalnoj kulturi Srba vjerovalo da duh pokojnika može da uđe u ogledalo, i tako ostane u kući. Bitno je bilo i da se pokojnik u kovčeg spusti sa nogama okrenutim ka sjeveru.

Takođe, u tradicionalnoj kulturi Srba bio je običaj da žene iz porodice pokojnika prave lutku sa njegovim likom koja se svakodnevno pere i oblači, dvije i po godine ako je muško, i dvije godine ako je žensko, a zatim se odnosi na grob. Na sahrani je bio običaj da se igra „kolo naopako“. Naopako je jer se igralo u suprotnom smjeru od onog za veselje. Igrom se uspostavlja veza između živih i mrtvih. U Timočkoj Krajini postojao je paganski običaj da se na sahranama pjevaju svatovske pjesme, umjesto tužbalica. Kod Starih Slovena postojao je običaj da se na sahranama gađa strelom, a ko pogodi dobija imovinu pokojnika. Smatra se da duša pokojnika luta još četrdeset dana nakon smrti.

To je krizni period, koji postoji i u rođenju i u svadbi. One duše koje se teško odvajaju od svog tijela su nečiste, i to su osobe koje nisu umrle prirodnom smrću, ili ako cjelokupni obred sahrane nije izvršen kako bi trebalo. Nakon sahrane sprema se jelo koje se jede za dušu pokojnika. U Vojvodini se naziva daća, a u ostalim dijelovima Srbije pomama. Nekada se može desiti da se svi običaji i rituali oko rođenja, svadbe i sahrane ne izvedu kako treba, pa tada može doći do posljedica. Kada je riječ o sahrani, ako se ne izvede kako pravila nalažu desi se da se duša „povampiri“.

Poslije tih četrdeset dana, smatra se da se duša odvojila od tijela potpuno, da se smirila i da je potpuno prešla u „drugi svijet“, tačnije da je prošla kroz obred prijema. Poslije četrdeset dana, ponovo se sprema daća za dušu pokojnika i obilazi mu se grob. Postoji običaj da se ispred groba postavlja klupa, kao izraz poštovanja prema pokojniku. Zatim, bio je običaj da se pored groba nađe i bunar, iz kojeg se pila voda za dušu pokojnika.

BONUS VIDEO: