JOVO JERILOVIĆ SVIRA 26 INSTUMENATA! Opjevala ga Dubioza: „Jovo ode u rijaliti!“

ALOONLINE.BA | Vijesti ∙ 09.05.22 10:26 ∙ 0

„Nemoj, mala, plakati, niti za mnom žaliti...", verzija za vrtove i bašte

Imao je šansu da sa poznatim bendom „Dubioza kolektiv“ ode u „Rijaliti“, ali nije. Ostao je vjeran kafani, šatoru, tamburici, fruli, gitari, harmonici i drugim instrumentima. Dok nije uspostavio saradnju sa popularnim Sarajlijama, Jovo Jerković je svirao na 24 instrumenta.

A onda je u dva poteza „pročitao“ tajne instrumenta ukulele uz koji je otpjevao dobro poznati refren: „Nemoj, mala, plakati, niti za mnom žaliti, neću ti se vratiti, odo’ u rijaliti“.

– Mogao sam sa njima nakon snimljenog spota krenuti na turneju po Evropi, ali ja sam boem. Ne mogu bez svoga društva, kafane, pa i šatora. Imponovala mi je saradnja sa „Dubiozom“. Oni su dolazili ovdje u Gradišku na moj jubilej povodom pola vijeka muzičke karijere – kao da se pravda Jovo za portal MojaSrpska.

Slab vid – a vidi samo desetak odsto na jedno oko – Jovo je nadomjestio perfektnim sluhom i talentom za muziku. Pjeva, svira, komponuje. Svakodnevno u Domu penzionera u Gradišci svira na klaviru i zabavlja ljude treće životne dobi. U džepu obavezno ima frulu, a odnedavno je počeo da izvlači dušu gitari sa 12 žica. Dobio je gitaru od bivšeg učenika koji se dobro snašao u Njemačkoj.

– Nazvao me je i upitao da li bih volio da zasviram na gitari sa 12 žica. Rekao sam da je to izazov, a onda je uslijedilo iznenađenje. Donio mi je ovu prelijepu gitaru koja ima nevjerovatne mogućnosti. Rekao sam mu da mi moja penzija ne može priuštiti kupovinu takvog instrumenta, a on mi je odgovorio da je to poklon iz zahvalnosti što sam ga naučio da svira na kontra-basu. On sada muzicira u Njemačkoj i dobro se snašao, a meni je gitara sa 12 žica 26. instrument u mom repertoaru – priča Jovo.

Prije tri decenije Jovo je komponovao pjesmu „Kaput stari“. Riječ je o svojevrsnoj himni boema. Jovo je stihove pokojnog novinara i satiričara Jovana Joce Dakića ukrasio notama i akordima na svoj način. Zanimljivo je da su stihovi posvećeni Višeslavu Beriću, legendarnom beku Kozare, istinskom boemu.

– Kada sam u Sarajevu obučavao djecu sviranju tambure, domaćini su me zamolili da odsviram i otpjevam tu pjesmu. Evo, sinoć sam svirao na rođendanskom slavlju u Donjem Vakufu i iznenadilo me je kada je veselo društvo zatražilo da zapjevam popularni „kaputić“. Svirao sam ovu pjesmu i u Americi i po Evropi. Ona je postala moja lična karta – rekao je Jerković.

Jovo Jerković je rođen u Starom Martincu, prelijepom srbačkom selu na desnoj obali Vrbasa. Nakon života i školovanja po domovima, skućio se i zaposlio u Gradišci. Danas je penzioner, sa frulom u džepu harmonikom u koferu i tamburom oko vrata.

– Imao sam brojne ponude. Mogao sam ostati u Sarajevu, bilo gdje na velikoj sceni. Ali meni je najveći uspjeh što sam harmonikom i pjesmom krunisao 1.600 svadbi. A tek koliko je bilo ispraćaja u vojsku, pokrivanja kuće, rođenja djece. Ljudi me pamte i prepoznaju po muzici i pjesmi. Obučio sam čitavu plejadu mladih muzičara, a najponosniji sam na svoju ćerku Milanu. Ima fakultetsku diplomu, zna cijeniti i rad i ljude i porodicu iznad svega. Imam nju, dvoje zlatne unučadi i zeta. Stalno im govorim da uče, jer učenje je odbrana života – kazao je Jovo Jerković koji je i u sedmoj deceniji života naučio da svira na dva instrumenta.

Zbog toga Jovu njegovi Gradiščani, Srpčani, Laktašani, Sarajlije, dobri ljudi iz Vakufa, Novog Sada i drugih gradova širom Balkana smatraju istinskim čovjekom-orkestrom.

Pridružite se našoj Viber zajednici