Episkop Sergije za ALOonline o krsnoj slavi: Duhovni stub na kojem srpska porodica počiva vijekovima

ALOONLINE.BA | Vijesti ∙ 15.11.23 09:00 ∙ 0

Svetkovanje Krsne slave najvažniji je događaj tokom cijele godine za svaku srpsku familiju koja sebe smatra pravoslavnom

FOTO: ALOonline

Naravno, veliki praznici, koji imaju svehrišćanski i svepravoslavni karakter, kao što su Vaskrs i Božić, okupljaju porodicu, ali Krsna slava je praznik same porodice, kao Crkve u malom. Oko Krsne slave okuplja se sva porodica, od najmlađih do najstarijih članova, ali i prijatelji i porodični kumovi. Iz ovoga vidimo da slavljenjem Krsne slave srpska pravoslavna porodica sebe osnažuje ljubavlju tako što slavsku radost dijeli sa onima sa kojima dijeli i druge radosti i tuge ovoga svijeta.

Duhovni stub na kojem počiva srpska porodica

Kao što je dobro poznato, Krsna slava ne sjedinjuje određenu porodicu oko svoga nebeskog zaštitnika ili zaštitnice samo u vremenu u kojem se Slava proslavlja, već njen stvarni smisao nadilazi i prostor i vrijeme u kojem se slavi. Naime, Slava se slavi u Ime Božje, u Ime Hristovo, a u čast određenog Svetitelja ili Svetiteljke, a za duhovno i tjelesno zdravlje i napredak onih koji slave, ali isto tako i za pokoj duša upokojenih srodnika koji su u vremenu prije nas slavili Slavu i predali je nama. Dakle, Slava objedinjuje Boga i Svete, žive i upokojene. Ona je vertikalni duhovni stub na kojem srpska porodica počiva vijekovima.

Slavsko koljivo

Sam dan slavljenja Krsne slave treba da započne molitvenim učešćem na Svetoj Liturgiji. Sveštenik u hramu osveštava porodične prinose – slavsko koljivo (žito) i slavski kolač, koji predstavljaju dva vidljiva suštinska elementa Krsne slave, bez kojih je Slava nezamisliva i nepotpuna. Sam obred osvećenja predstavlja ucrkovljenje porodice koja slavi, čime se ona (porodica) ugrađuje u Crkvu – vječnu, neprolaznu i jedinu Lađu Spasenja. Nakon završetka Svete Liturgije i osvećenja koljiva (žita) i kolača, slavljenje se seli u porodični dom, gdje ukućani jedni drugima čestitaju Krsnu slavu, a zatim u duhovnoj radosti dočekuju kumove i prijatelje – one sa kojima u svakodnevnom životu dijele i dobro i zlo. Važno je znati da Slavi na nevidljiv način prisustvuje nebeski zaštitnik koji se slavi, pa je, za slavskom trpezom, važno ponašanje i razgovor prilagoditi toj spoznaji, kako bismo ukazali dostojno poštovanje našim nebeskim pokroviteljima i zaštitnicima koji nas vijekovima okupljaju, štite i čuvaju, a najčešće onda kada toga nismo ni svjesni.

Slavska trpeza

Kao što smo već rekli, slavsko koljivo (žito) i slavski kolač, obasjani slavskom svijećom, osnovni su elementi Krsne slave. Trpeza se podrazumijeva, a na njoj će se naći ono čime je domaćin u prilici počastiti drage goste i voljene ukućane. Naravno, trpeza treba da je mrsna u mrsne dane, a posna u posne dane. To je pravilo od kojeg ne treba odstupati. Tokom višednevnih postova slavska trpeza mora biti posna, a van posta slavska trpeza je takođe posna ukoliko Slava „pada“ u srijedu ili petak, osim u onim periodima kada smo razriješeni posta. Da ne bi bilo nedoumica, dovoljno je pogledati u crkveni kalendar, u kojem tačno piše u koje dane trebamo postiti, a u koje to nismo dužni.

Slava se, poznato je, prenosi sa oca na sina, ili sa oca na sinove, ukoliko svaki od njih živi odvojeno. Ako iz opravdanih razloga dom nema domaćina, domaćica preuzima njegovu ulogu dok nasljednik ne dođe u dob u kojoj će preuzeti slavu od majke. Dakle, jedan dom – jedan domaćin.

Zavjetne slave

Osim Krsnih postoje i Zavjetne slave, tako da se tokom godine u jednom domaćinstvu mogu slaviti dvije ili više Slava, što dodatno obogaćuje molitveni život jedne porodice. Bez obzira na tu mogućnost, Krsna slava je jedna, ona ne treba da se mijenja, već da traje u jednoj porodici do kraja svijeta i vijeka.

PIŠE: Njegovo preosveštenstvo episkop bihaćko-petrovački Sergije

BONUS VIDEO: