ZNATE LI KOLIKO MUŠKARACA u Srbiji se izjašnjava kao – domaćica?
Republički zavod za statistiku sproveo je Anketu o radnoj snazi koja je pokazala da tek nešto više od 15.000 muškaraca u Srbiji, od ukupno 2,8 miliona izjasnilo se da ima status domaćina/domaćice, dok je, istovremeno, to uradilo više od 350.000 žena od ukupno oko tri miliona.
Anketa pokazuje da su žene obrazovanije, odnosno da prednjače kada je u pitanju visoko obrazovanje, što se onda ne preslikava na tržište rada, odnosno visoke menadžerske ili rukovodeće pozicije koje dominantno pripadaju muškarcima.
– Teško je odgovoriti tačno na pitanje zašto je na rukovodećim pozicijama više muškaraca nego žena, ali činjenica je da i to čini razliku kada su zarade u pitanju, jer neka tradicionalno ženska zanimanja su slabo plaćena, a opet na rukovodećim pozicijama koje su bolje plaćene je više muškaraca. Vjerujem da su u pitanju predrasude i tradicionalno vrjednovanje muškog i ženskog rada – izjavio je predsjednik Saveza samostalnih sindikata Beograda Dragan Todorović.
Muškarci su, pokazuje i Anketa o radnoj snazi, a potvrđuje i Todorović, dominantno zastupljeni u zanatskim poslovima, građevinarstvu, rudarstvu, metalskom kompleksu, vojsci, policiji, transportu i drugim sličnim poslovima.
I muškaci izloženi diskriminaciji
Sa druge strane, Sarita Bradaš, iz Fondacije Centar za demokratiju kaže da su i muškarci, kao i žene izloženi rodnoj diskriminaciji.
– Izloženost žena diskriminaciji je raširenija nego muškaraca, tako da se istraživanja uglavnom bave uzrocima diskriminacije žena. Podaci iz izvještaja Povjerenika za zaštitu ravnopravnosti pokazuju da su tokom te godine Povjereniku 63 žene i 29 muškaraca podnijelo pritužbe po osnovu pola kao ličnog svojstva pri čemu se najviše pritužbi odnosilo upravo na oblast rada i zapošljavanja – ističe ona.
Bradaš navodi da su trednovi godinama nepromijenjeni, te da razlike koje postoje između muškaraca i žena i dalje opstaju: jaz u stopama zaposlenosti, neaktivnosti, zaradama, dominacija muškaraca na rukovodećim mjestima.
– Ne mijenja se ništa ni u javnim politikama u oblasti zapošljavanja što ilustruje i podatak da projektovane ciljne vrijednosti ukazuju na planirano povećanje rodnih nejednakosti i rodnog jaza na tržištu rada u pogledu zaposlenosti i aktivnosti – zaključuje ona.