SVI ZLOSTAVLJAČI SU BILI ZLOSTAVLJANI Stručnjaci otkrivaju uzroke devijantnog ponašanja djece i koje godine su najrizičnije

Aloonline.ba | Region ∙ 14.03.24 14:36 ∙ 0

Česta izloženost djece nasilju u njihovom domu, u školi, na ulici, pa na društvenim mrežama preko kojih uče, zabavljaju se i komuniciraju, može ozbiljno uticati na razvijanje agresije

Insajder/Ilustracija

U selu Markovac nadomak Vršca maloljetni dječak ubio je sjekirom 12 jaganjaca, a zločin je otkrio vlasnik životinja koji je za medije ispričao da maloljetnik potiče iz disfunkcionalne porodice.

Umeđuvremenu je dječak prevezen u Klinički centar Vojvodine na Kliniku za psihijatriju.

Nasilje se pojavljuje ne samo u medijima, nego i u užem i širem okruženju, a sve to ostavlja posljedice na djecu i mlade koji nerijetko oponašaju modele ponašanja iz okruženja. Posljednji u nizu je slučaj maloljetnog dječaka koji je izvršio zločin nad 12 jagnjaca.

– Djeca po prirodi nisu agresivna toliko da budu i nasilna. Dakle, čim se pojavi tako nešto, gdje dijete, na primjer, koje je nemirno, koje je nestrašno ili ima ADHD, trebalo bi da osjeća krivicu i da zna da povrjeđuje svoje roditelje i sve oko sebe. Ako se primjeti da dijete nema taj osjećaj krivice, ako pričamo o psihopatiji onda treba se tome pristupiti na drugačiji način – objašnjava klinički psiholog Nikola Ljubičić.

“Ne znači da sva zlostavljena djeca postaju zlostavljači”

Česta izloženost djece nasilju u njihovom domu, u školi, na ulici, pa na društvenim mrežama preko kojih uče, zabavljaju se i komuniciraju, može ozbiljno uticati na razvijanje agresije kod mladih koja rezultira nasilnim ponašanjem. Ipak stručnjaci kažu da to nije uvijek slučaj.

– Ne znači da sva zlostavljena djeca postaju zlostavljači. Ne. Ali ona djeca koja postaju zlostavljači, ona su sva zlostavljana. To jeste tačno. Postoje ljudi koji su pretrpjeli teško nasilje, ali postoji i jedna osobina ličnosti koja se zove rezilijentnost. Šta bi to na našem jeziku značilo? To je znači otpornost. Postoje neki ljudi koji su otporniji prema lošim uticajima ili teškim uticajima ili ružnim uticajima iz spoljne sredine. Znači, od naše rezilijentnosti zavisi kako ćemo se mi izboriti sa nasiljem ili zlostavljanjem koje smo pretrpjeli – kaže psihijatar Željka Košutić.

Istraživanja iz prethodnih godina sprovedena na uzorku od 900 dece pokazala su da je polovina ispitanika sklona nekom vidu nasilja, 7 odsto poseduje hladno oružje, a 12 procenata djece želi da ga nabavi. Ono što je cilj i na čemu treba da se radi, kažu stručnjaci, jeste prevencija kroz određene programe koji mogu da se sprovode sa pedagozima, učiteljima i nastavnicima kako bi oni mogli da prepoznaju prve simptome.

– Ono što je bitno je da roditelji razgovaraju sa djecom, da imaju uvid šta djeca gledaju na internetu, šta djeca čitaju, šta djeca rade, za šta koriste društvene mreže. Kada dolazi do devijantnog ponašanja kod mladih i dece, oni se trude da budu u grupama koje dijele njihovo razmišljanje i stavove. I vrlo često pripadaju tim grupama na društvenim mrežama. Ustvari, to je negdje jeste taj multidisciplinarni pristup – da mi svi zajedno radimo na prevenciji, da kada se primete neki simptomi, da može adekvatno da se reaguje – rekla je Košutić.

Ono što ističe sagovornica “Blic” TV, preko 70 odsto psihijatrijskih poremećaja počinje prije 15. godine, što ne znači da će se u startu razviti u svom punom obimu. Ipak, neki simptomi uvek postoje i signal su za reagovanje. Nikakvo nasilje se ne može opravdavati, ali svako nasilje se može sprečiti, piše Blic.

BONUS VIDEO