„MAMA, TREBA LI DA SE UBIJEM“ Djevojčica (17) godinama trpi vršnjačko nasilje, dok na kraju nije pukla
FOTO/PIXABAY
– Moje dijete je sa 17 godina dobilo psorijazu, autoimunu bolest koja se javlja zbog stresa. Kada jedno biće u izuzetno ranjivom periodu doživi psihičko maltretiranje i zlostavljanje, ne smijem ni da pomislim kakvi tragovi i posljedice mogu da ostanu. To proživljava upravo moja ćerka i ja kao majka, ali i psiholog vodim borbu sa sobom i sa drugima kako da joj pomognem – započela je priču jedna majka čija kćerka prema njenom svjedočenju trpi verbalno vršnjačko nasilje već tri godine.
Kako objašnjava majka 17-godišnjakinje, njena želja je da se čuje za to kroz šta prolazi veliki broj adolescenata, a što možda nikada ne dopre do odraslih, jer svoje muke nemaju sa kime ili ne žele da podijele.
– Moja kćerka se družila sa tom djevojčicom u sedmom i osmom razredu osnovne škole. Nakon toga, svaka je otišla na svoju stranu, bez svađe i razmirica, jednostavno su prestale da se druže – kreće priču majka.
Kako navodi, odmah po prestanku druženja, njena kćerka dobija informacije iz svog društva da njena nekadašnja drugarica priča o njoj veoma vulgarne i ružne stvari.
– Govorila je za moje dijete da je ku*va, da radi najgore i najnedoličnije stvari, sve ono što nijedna majka ne može ni da izgovori za svoje žensko dijete. U početku je kćerka sve to ignorisala. Do nje su stizale veoma ružne stvari, a mogla je samo da nagađa šta se još priča a da nikada ne stigne do nje – kaže majka iz Novog Sada.
Prijatelji joj okrenuli leđa, izbačena iz kluba
Prema riječima ove zabrinute majke, kulminacija naizgled bezazlenog problema došla je kada su te glasine dolazile do roditelja djece sa kojom se družila njena kćerka.
– Znate, kada čujete takve grozote za nekoga, normalno je da nećete da vaše dijete bude u blizini takve osobe. Glasine su postale sve gore, ta djevojčica se trudila da dođe do svakoga za koga bi vidjela na društvenim mrežama da ima veze sa mojim djetetom. Nazvala bi, pričala grozote. Najgore od svega je što nije ostavljala traga svojih djela, već bi uvijek pričala ili lično ili telefonom. U jednom trenutku je došlo do toga da moja kćerka gubi prijatelje, a išlo je dotle da je istjerana iz kluba u kojem je trenirala jer su do trenera došle ove glasine. Uprkos mom trudu da objasnim da tako nešto nije tačno, moje dijete je izbačeno iz kluba – navodi očajna majka.
Kako dodaje, pritisak je postajao sve jači. Prvi pokušaj da se stvari istjeraju na čistac uslijedio je sa majkom djevojčice koja je širila glasine.
– Otišla sam do kuće te djevojčice kako bih sa njenom majkom razgovarala, nadajući se da će je ona natjerati da prestane da priča o mom djetetu i da je se okane. Ipak, to je bilo bezuspješno. U početku mi je njena majka rekla da ni ona sama ne zna šta će sa njom, da bi je smjestila na psihijatriju barem godinu dana, da dolazi u iskušenje da je sama prijavi policiji i Centru za socijalni rad. Ipak, ubrzo je i sama promijenila priču i kratko rekla da možemo njeno dijete da prijavimo policiji. Kao što sam tada rekla njoj, tako i sada ponavljam. Mi nismo željeli da do toga dođe, željeli smo da se sve riješi mirnim putem – kaže sagovornica.
Posjete psihoterapeutu i novi napadi
Kada je došlo do toga da njena kćerka zbog stresa dobije psorijazu, da izjavljuje da je očajna, da dolazi u iskušenje da naudi sebi, sagovornica je shvatila da kao majka nema mehanizma da pomogne svom djetetu i odlučuje da vodi dijete na psihoterapiju.
– Iako sam i sama psiholog i radim sa djecom, bila sam nemoćna da pomognem svom djetetu. Vidjela sam kod nje da je pod ozbiljnim stresom. Djeca u tom uzrastu nisu u stanju da se distanciraju od ljudi koji su negativni, koji im žele zlo. Da jednostavno odluče da im nije bitno ko šta o njima priča i misli. Oni u tom uzrastu traže afirmaciju od svih, a kada tražeći to naiđu na najstrašnije osude i glasine koje nisu tačne, to ih potpuno porazi. Gledala sam to u očima svog djeteta. Odvela sam kćerku kod psihoterapeuta, da probam i na taj način da joj pomognem – objašnjava ova majka.
Kako dodaje, novi „napadi“ su se stalno događali.
– Nakon što je moja kćerka i od druga čula da ga je ta djevojčica kontaktirala i rekla svašta za nju, to je slomilo. Prijavili smo sve policiji. Prijave smo ponavljali tri puta. Ta djevojčica je pozvana i opomenuta. Nisu joj mogli ništa više. Jednostavno, naš zakon ne prepoznaje verbalno vršnjačko nasilje. Naročito jer to dijete nije nikada direktno uputilo ružne riječi mojoj kćerki, već je sve to radilo kroz obraćanja drugima. Kada je vidjela da ni policija ne može da je zaštiti, kćerka mi je rekla: „Mama, šta ja da radim? Kako da se zaštitim, ko će mene da zaštiti?“. Nisam znala da joj odgovorim – iskreno kaže Novosađanka.
„Mama, ja ću da se ubijem“
Stvari su kulminirale prije nekoliko dana. Tri godine kako traju glasine, još jedna drugarica ispričala je da je kontaktirala ta djevojčica.
– Kćerka je počela da vrišti, da se čupa za kosu, rekla mi je da ne može više da izdrži. „Mama, ja ne mogu više, je l’ treba ja da se ubijem, da me nema više da bi ovo prestalo? Šta treba da uradim?“, uputila mi je strašne riječi. Izletjela je iz kuće, ja sam odmah za njom. Rekla sam joj, idemo ponovo kod njih, da probamo ponovo to da riješimo – priča majka.
Kako navodi, zvala je majku te djevojčice na telefon, ali joj je odbijala pozive. Otišle su zajedno na adresu, kucale. Nije niko otvorio.
– Vratile smo se do kola, a moja kćerka je ugledala tu djevojčicu ispred zgrade. Izletjela je iz kola, ja odmah za njom. Pitala je zašto je ne ostavi na miru, zašto je ne zaboravi više, zašto priča za nju svakakve gadosti. Ona se na to smijala, govorila kako i nju „pljuju“, pa šta. Onda je rekla: „Opet si dovela mamicu da te brani“, na šta sam ja rekla da nisam tu da branim kćerku, već da spriječim da se dogodi nešto loše. Nastavila je da se cereka, unosi u lice, a moja kćerka je tada skočila na nju da se fizički obračunaju. Uspjela sam nekako da ih razdvojim, da odemo odatle – navodi sagovornica.
Prema njenim riječima, i ona i ćerka su bile svjesne da mogu da očekuju prijavu u policiji.
– Rekla sam kćerki da postoje posljedice onoga što je učinila, ona je rekla da je toga svjesna, ali da nije mogla više da trpi. Pa ona je i nakon toga dobacivala za mojom kćerkom: „kompleksašice, kompleksašice“. To dijete se nimalo nije pokajalo. Naprotiv, odmah je počela da kači na društvene mreže te ogrebotine koje je zadobila, pokazujući srednji prst. Nastavila je sa provokacijama kačeći nalaz od ljekara gdje se i vidi da su u pitanju površinske povrede, sa natpisom „udaraj, udaraj“, a potom i izjavu datu u policiji sa natpisom „reši izjavu“. Pritom je uslikala sebe, priznavajući da „ke*a psihologu kako se boji, a jedva čeka da se ponovo potuče“. Mislim da to govori dovoljno o svemu – kaže ova majka.
Ipak bez krivične prijave
Kako se nezvanično saznaje, policija je upoznata sa čitavim slučajem, prijave postoje sa obe strane, a uzimajući u obzir prethodne okolnosti, protiv djevojčice koja je napala fizički svoju vršnjakinju, neće biti podnijeta krivična prijava, već samo izvještaj tužiocu.
Majka koja se javila da podijeli čitavu priču željela je da svi akteri događaja ostanu anonimni. Kako kaže, cilj joj je da skrene pažnju na pritisak koji doživljavaju mladi ljudi, verbalno nasilje koje nije okom vidljivo ali ostavlja duboke posljedice.
– Kada čujemo da je neko dijete oduzelo sebi život pitamo se kako i zašto, da li smo mogli to spriječiti. Moje dijete ima porodicu, ima podršku, sreća je što hoće da nam se povjeri i kaže šta je muči. Nekako će i ovo prevazići iako ne mislim da će maltretiranje stati. A šta je sa drugom djecom? – zaključuje pitanjem sagovornica.
BONUS VIDEO:
1 komentar na vest “„MAMA, TREBA LI DA SE UBIJEM“ Djevojčica (17) godinama trpi vršnjačko nasilje, dok na kraju nije pukla”
Ostavite komentar
Možda vas zanima
Region
vremenska prognoza
Sarajevo
Banja luka
Mostar
Tuzla
Bihać
Bijeljina
Zenica
Prijedor
Pale
Ma draga gospođo ma trebala si platiti bandu da je isprebija i unakazi da joj više nikad ne naom padne, pa časno iako se mora u zatvor izdrži gospođo vidiš da ništa ne pomaže, dijete pati.