(VIDEO) TEŠKO JE BITI I RODITELJ I DIJETE Ombudsman Gordana Rajić za ALOonline o izazovima današnjice: Zanemareno pravo mališana na igru i slobodno vrijeme

Aloonline.ba/Tamara Bogunović | Vijesti ∙ 15.03.24 08:00 ∙ 0

Ombudsman za djecu u Republici Srpskoj za ALOonline govorila je o vršnjačkom nasilju, roditeljstvu, zlostavljanju djece i brojnim drugim izazovima današnjice.

foto: ALOonline.ba

Koliko je teško biti dijete u vremenu kada su društvene okolnosti nikada izazovnije i dinamičnije govore nam alarmantni podaci o porastu vršnjačkog nasilja, velikom broju seksualno zlostavljane djece, uticaju društvenih mreža na delikventno ponašanje maloljetnika i brutalnosti iskazane od strane djece u najtežim krivičnim djelima.

Sve navedeno podjednako pogađa instituciju porodice kao i kompletnu zajednicu. O navedenim temama, ali i o mnogim drugim, razgovarali smo sa ombudsmanom za djecu u Republici Srpskoj, Gordanom Rajić.

Nasilje među djecom

Ona je u razgovoru za ALOonline istakla da nije iznenađena povećanjem broja međuvršnjačkog nasilja, te da je i ranije ukazivala na mogućnost eskalacije ove vrste ponašanja djece.

– I prošle godine smo pričali na istu temu, s obzirom na događaj koji se desio u Srbiji, nasilje je bilo najaktuelnija tema za razgovor. Nekako prije samog tog događaja sjećam se jednog intervjua gdje sam rekla da nasilje među vršnjacima postaje sve brutalnije i da je samo pitanje dana kada će dobiti tragičan epilog. Ono što je negdje interesantno jeste da je samo ta rečenica bila izbačena iz tog intervjua, a ubrzo poslije toga se desio „Ribnikar“ – kazala je Rajić.

Medijsko izvještavanje: Govoriti o pojavi, a ne o konkretnom slučaju

Rajić je dodala da medijsko izvještavanje više pažnje pridaje negativnim stvarima i da je uglavnom najčitanija crna hronika.

– Uvijek je najčitanije nešto što je, da kažem, brutalno i što izlazi iz ‘normalnih okvira’ ali to je ono što najviše privlači pažnju čitalaca. Tako da kada su u pitanju mediji postoje određene preporuke i kodeksi kojih bi se trebali pridržavati, posebno kada se radi o djeci. Treba više govoriti o samoj pojavi, a ne o konkretnom slučaju. Poželjno je da se pored inicijala djece ne objavljuju nikakve fotografije, nikakvi drugi podaci na osnovu kojih bismo mogli zaključiti o kome se radi. Da se ne navodi koji dio grada je u pitanju, koja škola, uzrast i slično – kazala je naša sagovornica i ukazala na pojavu širenja video snimaka nasilja po društvenim mrežama i tendenciju djece da činjenjem nasilja privuku pažnju.

Osim što ukazujemo na problem, kako kaže, moramo predstaviti i ukazati na neko rješenje da bismo takve situacije prevazilazili.

– To negdje izostaje i djeca su dobila poruku da nasiljem mogu privući pažnju. Imali smo primjer poslije događaja u Beogradu u nekoliko navrata se moglo pročitati da su djeca pravila spiskove. Takva njihova reakcija i takvo njihovo ponašanje je izazvalo pažnju i reakciju škole, roditelja i cijele društvene zajednice. U slučajevima u kojima smo mi bili uključeni u pitanju je bilo jednostavno skretanje pažnje na neki problem. Ali ono što je zajedničko za sve te slučajeve jeste da se nijedan nije desio preko noći i da je svakako bilo određenih naznaka u ponašanju djeteta odnosno određenih promjena koje su ukazivale ili mogle biti pokazatelji da dijete ima nekakav problem – kazala je naša sagovornica.

Zlostavljanje djece i nošenje sa traumama

Rajić je istakla da se seksualno zlostavljanje djece dešava češće nego što javnost misli i ukazala je na neke od predrasuda kada je u pitanju ova izuzetno teška tema.

– Ono što je problematično kod seksualnog zlostavljanja jesu predrasude koje imamo. Većina ljudi misli da bi nama dijete sigurno reklo, da se to ne može desiti našem djetetu i da su to stvari koje se dešavaju drugim ljudima. Ljudi misle da su to neki ljudi koji ‘nisu normalni’ i da nekome na čelu piše da je pedofil. Nažalost, iskustva pokazuju da čak 90 odsto zlostavljača je neko iz bližeg okruženja djeteta, da li je to član uže ili šire porodice. Uglavnom je to osoba koju dijete poznaje i osoba od povjerenja – ističe Rajić.

Tu je ključno, kako kaže, da se obrati pažnja na ponašanje djeteta. Alarm bi trebao biti ako dijete odbija da s nekim ostaje nasamo ili da s nekim provodi vrijeme. Ističe da svako dijete reaguje drugačije, ali svaka promjena u ponašanju bi trebala biti primijećena i ozbiljno shvaćena.

Nakon što djeca prožive zlostavljanje, bilo koje vrste, ostaju im traume sa kojima će morati živjeti. Naša sagovornica kazala je da je tu izuzetno važna uloga države i zakonodavnog sistema koji treba da kazni počinioca i time pruži podršku žrtvi i da na taj način osnaži i druge potencijalne žrtve da prijave nasilje i nasilnika.

Kazne i zakon

Sagovornica kaže da je zakon jako napredovao u ovom pogledu i da je pohvalno što takva krivična djela ne zastarjevaju.

– Ono što nije dobro, što smo vidjeli u praksi u slučaju koji je potresao Bijeljinu, da nažalost uprkos svemu tome i činjenici da smo zaštitili djecu od nepotrebnog ispitivanja (ograničen je broj ispitivanja da se ne bi dodatno traumatizovala žrtva) dešava se da iz nekih proceduralnih stvari neko ne bude osuđen, bude pušten iz pritvora ili jednostavno, postupak traje godinama – izjavila je obmudsman za djecu RS.

Zakonski okvir i Registar pedofila

Ona je dodala da Registar pedofila ne treba biti javan i kaže da ona uvijek brani taj zakon.

– To je najbolji zakon u regionu iz prostog razloga što smo njime omogućili da u registar uđu i lica koja su osuđena po zakonima koji su prestali da važe. Primjera radi, u Srbiji imate počinioce krivičnog djela seksualnog zlostavljanja maloljetnika, svi znaju da je on to uradio, ima pravosnažnu presudu. Vi čekate da on to ponovo uradi, a znate da će ga izvršiti jer u 90 odsto slučajeva u pitanju su recidivisti. Ako imate zakon koji će, bez obzira na sva ta garantovana ljudska prava, upisati takvo lice jer je interes djeteta stavio ispred njegovih interesa ljudskih prava onda vidite koliko je taj zakon u stvari dobar. Napredniji je u odnosu na zakone drugih zemljalja u okruženju s kojima se mi nekako uvijek volimo porediti ali u onom negativnom smislu – zaključila je Rajić.

Roditeljstvo i školstvo

Rajić naglašava da ulogu roditelja i ulogu škole ne bi trebalo razdvajati. Ono što započne u kući, kaže, u školi se nastavlja.

– I porodica i škola treba da imaju vaspitnu ulogu i to jeste jedan od ciljeva osnovnog obrazovanja i vaspitanja. Jedno osposobljavanje djeteta, cjeloživotno učenje. Nije poenta da naučite dijete samo da sabira, oduzima, čita i piše nego i da ga osposobite za život. Jako je ključna saradnja između roditelja i škole koja se u posljednje vrijeme pomalo izgubila. U današnjem tempu života nemate vremena da dolazite na informacije što je velika greška, imate elektronski dnevnik gdje možete da vidite izostanke i uspjeh djeteta, ali ono što je ključno kada dođete na informacije nije da pitate kako dijete uči nego kako se ponaša, ima li prijatelje, da li sjedi samo ili izlazi da se druži sa djecom na velikom odmoru. Jako je bitna komunikacija između prosvetnog radnika i roditelja i treba raditi na jačanju te saradnje – kazala je sagovornica.

Što se tiče roditeljstva, naša sagovornica majka je dvoje djece pa zaključuje da je u današnje vrijeme teško biti i dijete i roditelj. Kaže da su roditelji bombardovani masom informacija kako vaspitati dijete i uglavnom kada pročitate sve te savjete shvatite da je to prosto neizvodljivo u praksi.

– Teorije koje kažu da treba da poštujete ličnost i dostojanstvo djeteta, to stoji, ali vi kao roditelj i kao ljudsko biće imate određene emocije. Normalno je da budete ljuti ili nervozni, da se smijete ili plačete. Prosto je normalno da dijete vidi sve te emocije. Vi morate biti prije svega iskreni prema svom djetetu. U svim tim savjetima na društvenim mrežama propagira se da morate uvijek biti raspoloženi i hladnim tonom odreagovati na sve. To nije vaspitanje, mislim da dijete treba da osjeti emociju kakva god ona bila. Ne mislim da dijete treba maltretirati ili tući, da ne budem pogrešno shvaćena, ali je u redu da ako ste ljuti i ako vas je nešto povrijedilo da dijete to shvati. Treba da uvidi da je njegovo ponašenje izazvalo određenu reakciju. Mislim da je ključ da budemo normalni i jednostavni. Svi ti silni savjeti i sve silne teorije negdje nas još više udaljavaju od djece – kazala je Rajić.

Pravo na igru

Sagovornica kaže da su danas podjednako ugrožena sva prava djece, ali ističe da su neka malo više zanemarena u odnosu na druga.

– Često se priča o nasilju, o povredi prava na obrazovanje, na zdravstvenu zaštitu i to jesu esencijalna prava i neophodna za rast i razvoj, ali negdje u svemu tome zaboravljamo pravo na igru i slobodno vrijeme. Djeca su danas jako opterećena i školom i ja to često pominjem. Moram priznati da me malo i kritikuju zbog toga, ali samo kada uzmete onu školsku torbu i vidite koliko je teška onda je jasno da je gradivo preopširno – priča nam Rajić.

Ukazala je i na ambicije roditelja koje mogu biti štetne za dijete. Mnogi žele, kako kaže, da im dijete sa pet godina priča dva strana jezka ili ima vrhunske rezultate u nekom sportu.

– U svemu tome smo zaboravili da su djeca ipak samo djeca i da bi trebalo da imaju vrijeme koje će provoditi sami sa sobom na način na koji oni žele. Da li će nešto čitati ili će se igrati ili valjati po podu, nije važno – zaključila je naša sagovornica.

BONUS VIDEO: