Kako je sve počelo?
1996. godine, Bobi i Keni Mekej, krojačica i radnik u prodavnici automobila već su bili ponosni roditelji kćerke Mikajle Mari, koja je rođena 3. januara te godine. Par je imao poteškoća sa začećem jer je Bobi imala problema sa hipofizom.
Par je htio da svojoj ćerki Mikajli Mari pruže brata ili sestru, ali zbog specifične bolesti sa kojom se njena majka suočavala, odlučili su se na hormonsku terapiju.
Ovo je bio jedan od prvih slučajeva ove vrste u istoriji liječenja plodnosti, pijre svega zato što nije bio rezultat višestrukih embriona ubačenih u Bobinu matericu putem IVF-a. Prema članku objavljenom u izveštaju Centra Hejstings, “Medicinsko čudo ili medicinski nestašluk? Saga o Mekoj sedmoricama”, ova trudnoća nije trebalo da se dogodi.
Zbog čestih višestrukih trudnoća i pobačaja, dr Hauser je preporučio paru da razmotre selektivnu redukciju, što je medicinski eufemizam za postupak abortusa jednog ili više fetusa kako bi ostali imali veće šanse da se bezbjedno rode. Sedmorke su rođene samo par puta u istoriji, ali u svim slučajevima neki od njih ili su živjeli samo nekoliko dana ili nedelja.
Štaviše, ova vrsta trudnoće takođe može imati neželjeni uticaj na zdravlje majke, povećavajući rizik od potencijalno fatalnih krvnih ugrušaka, krvarenja ili oticanja jajnika i ozbiljnog zadržavanja tečnosti koje može dovesti do srčane insuficijencije u rijetkim slučajevima.
Bobi i Kreni su to kategorično odbili. Odlučili su da sedmorkama daju šansu!
Kada su sedmorke rođene, doktor koji je Mekejevim obezbedio lečenje sa tabletama za plodnost i pomogao pri porođaju bio je predmet oštrih kritika. Bilo je mnogo razloga da mu narod zameri, a prvi je taj što Mekejevi nisu trebali biti prihvaćeni kao pacijenti ove klinike jer su već imali dete, a par jednostavno nije bio strpljiv da sačekaju da li će do druge trudnoće doći skorije.
Pošto je par već imao bebu bez ikakve medicinske pomoći, mnogi su smatrali da njihov problem nije neplodnost, već nestrpljenje. Štaviše, Mekejevi su izjavili da ne mogu da priušte drugu injekciju leka za plodnost koja košta oko 3.000 dolara, što je izazvalo više kritika, a mediji su se pitali kako su mislili da bi mogli da imaju visoko rizičnu trudnoću i sedmoro dodatne dece ako ne mogu čak priuštiti lekove za plodnost.
Istorijski porođaj
Carskim rezom je sedam beba izašlo iz stomaka Bobi Mekej. Doktorka koja je rodila bebe, Paula Mahone, izjavila je neposredno nakon porođaja: “Nisam mislila da ćemo imati ovakav ishod. Sve je izgledalo kao čudo.”
Za mnoge ljude, sedam zdravih beba koje su rođene odjednom bile su jasna svjedočanstva o čudesnom dijelu Boga, ili prirode, u zavisnosti od njihove vjere i tačke gledišta.
Sedmorke su rođene devet nedelja ranije i to carskim rezom, a njihova težina je bila manja od kilogram. Carski rez je urađen nešto poslije podneva 19. novembra 1997. godine, a u proces je bio uključen tim od više od 40 specijalista.
Bilo je potrebno šest minuta da tri djevojčice i četiri dječaka jednog po jednog izvade iz materice. Jedan od dječaka je bio u kritičnom stanju, a svi su odmah nakon porođaja, kako su konstatovali tadašnji ljekari, bili u teškom stanju i svi su smješteni na respiratorima u odjeljenju za novorođenčad. Dečak je nekoliko sati kasnije skinut sa kritične liste i uveden u tešku.
Cio sijvet je zadržao dah čekajući porođaj beba u Des Moineu. Trudnoća je već privukla pažnju širom svijeta i stekla je priznanje ne samo zato što je predstavljala napredak u liječenju neplodnosti, već i zato što je to bio događaj visokog rizika i svi su želeli da vide kako će sedmoro beba proći.
Nakon što su sedmorke rođene, privukle su još veću pažnju medija nego trudnoća. Oni su predstavljeni u časopisu Time u decembru 1997. godine, samo mjesec dana nakon što su rođeni. Tadašnji predsjednik Amerike Bil Klinton je lično pozvao da poželi dobro porodici. Kako su djeca rasla, mediji su ostali zainteresovani za njih, i nastavili su da se pojavljuju u časopisima i na raznim događajima, Opra ih je dočekala u svojoj emisiji, a predsednik Džordž V Buš ih je dočekao na međunarodnom aerodromu Des Moines u Ajovi 2002. godine.
Dijagnoza cerebralne paralize
Poslije šest mjeseci, dvoje od sedmoro djece praćena su zbog cerebralne paralize, jer su se razvijale mnogo sporijim tempom od njihove braće i sestara. Dok su Keni, Kelsi, Brendan, Natali i Džoel jurili svuda po porodičnoj kući, Aleksis i Nejtan nisu bili tako dobro. Lekari su sumnjali da njih dvoje imaju cerebralnu paralizu, hronični poremećaj u kome mozak ne može da kontroliše sve pokrete tijela.
Ovo stanje je prilično često kod beba koje su rezultat višestrukog porođaja, a takođe se javlja u nešto većoj stopi kod prijevremeno rođenih beba. U to vrijeme, njihova majka je pokušala da ne brine i rekla je novinarima: “Čak i ako imaju neku dugoročnu bolest– a ne bih volela da se to desi i siguran sam da bi pred nama bili teški dani, ali znam da će nam biti data snaga da se izborimo sa tim.”
Nažalost, zabrinutost ljekara je potvrđena, a Nejtanu i Aleksisu je dijagnostikovana cerebralna paraliza. Bebe su teško naučile da hodaju, a ispostavilo se da su tokom života morale da koriste hodalice. Trenutno, Aleksis još uvijek koristi hodalicu, ali je dala sve od sebe da ne dozvoli da joj invaliditet ometa život. Kao dijete učestvovala je na takmičenjima ljepote posebno dizajniranim za djecu sa posebnim potrebama.
S druge strane, njen brat Nejtan je uložio nevjerovatne napore da nauči sebe kako da hoda i sada je u stanju da se kreće bez pomoći. U jednom trenutku je novinarima rekao: “Sam sam naučio da hodam jer sam zaista želio da učim. Samo je postajalo sve bolje i bolje.”
Normalan život umjesto medijske pompe
Nakon početne medijske pomame koja je okruživala rođenje sedmorke i zdravstvenih strahova koji su uslijedili sledeće godine, Bobi i Keni su odlučili da njihova djeca treba da imaju što normalniji život. Kao takvi, odlučili su da se uglavnom drže dalje od očiju javnosti. Bilo je novosti o tome kako su djeca proslavila rođendane, ali to je uglavnom bilo to. Par je dobio pismo od čuvenih petorki Dion, koji su im čestitali i upozorili par da izbjegavaju zamke koje su činili i savjetovali su Mekejevi da svoje živote čuvaju što je više moguće.
52 pelene i 40 flašica mlijeka dnevno
Bobi i Keni su otkrili neke od praktičnih aspekata podizanja sedam beba u isto vrijeme. Tokom prvih mjeseci svog života, sedam beba su zahtijevale više od 52 pelene dnevno. Ne samo da su roditelji stalno menjali pelene, već su morali da spremaju i preko 40 flašica mlijeka svakog dana.
Osim vremena koje je potrebno za pripremu flašica za sedam beba i redovno mijenjanje pelena, podizanje sedmorke predstavljalo je i finansijske poteškoće. Pošto je bilo sve teže izdržavati osmoro djece koja rastu, Bobi i Keniju je bio potreban plan. Njihovo rješenje je bilo da počnu da kupuju sve što su mogli na veliko i da se oslanjaju na proizvode koji su sniženi ili na stvari koje su mogli da dobiju na kuponima. Takođe su počeli da uzgajaju povrće i voće kako bi im računi za namirnice bili što manji.
Jedno vrijeme, sjeća se Bobi, kupila je reko 25 kilograma hamburgera jer su bili na rasprodaji u njenoj lokalnoj prodavnici. Njihova strategija je uspjela i uspjeli su da potroše oko 300 dolara mjesečno na namirnice, što je prosjek za četvoročlanu porodicu u Americi, što znači da su pravili značajne uštede.
Ishrana jedne 10-člane porodice
Priprema hrane za 10-članu porodicu nije piknik. Pošto će obroci u ovoj situaciji postati užurbani, rješenje koje je Bobi smislio bilo je da hranu posluži na bazi švedskog stola. Uz pomoć djece spremala bi obilje hrane, a svako bi sebi pomagao. “Mi kuvamo skoro svako veče“, rekao je Bobi u intervjuu, “pripremajući večeru u više lonaca i stavljajući ih na pult da svako može da se posluži.”
Obroci su nesumnjivo bili zabavni u domaćinstvu Mekej, a roditelji su spomenuli da su svi voljeli da se okupljaju i pričaju o svom danu uz hranu. Kada su djeca porasla, haos je bila reč koja je definisala vrijeme obroka.
Djeca nisu imala pravo na izbor hrane. Jelo se ono što je pripremljeno i što je trenutno bilo na stolu. Kada su djeca bila mala, hranili su ih uz pomoć dobrovoljaca. Zamislite samo kakav je haos nastao kada su djeca napunila 2, zatim 3, pa 4 godine i tako dalje…
Da nije lako brinuti se o osmoro male djece, svedoči i jedna Bobina izjava u kojoj je rekla:
“Ležim tako noću i razmišljam: “Šta ako dođe do požara?” Onda bih vjerovatno morala da izađem na terasu i jedno po jedno dijete spuštam Keniju u ruke u baštu ispred kuće. A onda sebi kažem “Prestani i idi na spavanje!” Mislim da moraš da veruješ da će se Bog pobrinuti za tebe u nekom momentu kada ti ne možeš.”
Disciplina mora da postoji
Par je osjetio kritiku javnosti i kada su rekli da u njihovoj kući vrijedi jedno pravilo: “Batina je iz raja izašla!“ Kasnije se Bobi pravdala da oni ne zlostavljaju svoju djecu, ali kada u kući imaš 8 mališana – disciplina mora da postoji.
Sve je u tome par se svojski trudio da djecu nauče disciplini i odgovornosti od najranijeg detinjstva. Roditelji su počeli da im zadaju zadatke kada su imali oko četiri godine i sa zadovoljstvom su objavili da rijetko zaborave da stave sudove u mašinu za pranje sudova, a da im to nije rečeno.
Diplomiranje sedmorke Mekej ponovo je stavilo porodicu u centar pažnje. Novine su požurile da još jednom objave svoju priču, a slika svih sedmoro braće i sestara u svojim crveno-crnim maturantskim haljinama osvanula je u novinama i časopisima širom svijeta.
Svih sedmoro Mekejevih – Keni, Kelsi, Natali, Brendon, Aleksis, Nejtan i Džoel diplomirali su u srednjoj školi Karlajl u Ajovi.
Natali i Alekis Mekej su bili među studentima koji su bili priznati kao dio Nacionalnog počasnog društva. Natali je takođe diplomirala u prvih 15 odsto u klasi. Nakon ceremonije, braća i sestre su se grlili i slavili sa svim svojim drugovima iz razreda pre nego što su se ponovo okupili sa roditeljima za grupnu fotografiju koja je na kraju bila prilično emotivan trenutak.
Kad su napunili 18 godina, sedmorke su odlučile da svako krene svojim putem i za svojim snovima. Odjednom je kuća Mekejevih ostala prazna. Svi su upisali fakultete i više škole odletjevši iz porodičnog gnijezda.
Šta se desilo kasnije sa roditeljima?
Nakon što su sva djeca otišla za svojim snovima i Keni i Bobi su učinili isto. Bobi je odlučila da se bavi savetovanjem za porodice sa više djece, a Keni je na svom motociklu obilazio SAD. Iako je porodica dobila predloge da učestvuje u rijalitiju, oni su to odbili. Na pitanje zašto nikada nije bilo rijalitija o sedmorkama i njihovom načinu života, otac je rekao da je samo htio da njegova deca žive normalno.
BONUS VIDEO:
