MJESTO KOJE MORATE POSJETITI Bobijaško oko – neotkriveni biser Bosne i Hercegovine
Bobijaško oko je jedno od najzanimljivijih prirodnih čuda Bosne i Hercegovine, smješteno podno planine Grmeč, na samo dvadesetak kilometara od Sanskog Mosta. Ovo jezero ima karakteristike vrela i ponora, ovisno o količini vode u njemu, a okruženo je prekrasnom prirodom koja oduzima dah. U nastavku pročitajte više o tome kako izgleda i gdje se nalazi Bobijaško oko, kako doći do njega, koje je godišnje doba najbolje za posjetu, te na što treba obratiti pažnju.
Izgled i lokacija Bobijaškog oka
Bobijaško oko je jedna od najljepših prirodnih atrakcija Bosne i Hercegovine, smještena u dnu impresivne kraške uvale. Ovo malo, ali čarobno jezero, koje svojim oblikom podsjeća na oko, nalazi se u podnožju planine Grmeč, na oko 20 kilometara udaljenosti od grada Sanskog Mosta.
Bobijaško oko nije samo obično jezero – ono je posebno po tome što njegova veličina zavisi od godišnjeg doba i kišnih padavina. U periodima obilnih padavina, ovo jezero ima karakteristike vrela, dok u periodima s niskom razinom vode, ono postaje ponor.
Bobijaško oko, najbolje je posjetiti u periodu srednje i niskog vodostaja. U tom periodu, ovaj kraški fenomen oduzima dah svojim nevjerojatnim izgledom. Visok vodostaj može otežati posjetu jer je Bobijaško oko preplavljeno vodom. Preporučujemo posjetu od kasnog proljeća do zime, ali upozoravamo da je kupanje strogo zabranjeno. Zanimljivo je da u ovom jezeru živi endemska vrsta čovječije ribice, otkrivena od strane engleskih ronioca, speleologa prije nekoliko godina.
Kako doći do Bobijaškog oka?
Posjeta Bobijaškom oku zahtijeva prijevoz po lošem makadamskom putu i parkiranje na livadi s naknadnim kratkim hodanjem. Uprkos prelijepom okruženju, put nije dobro označen i navigacija može dovesti do zabuna. Takođe, mjesto još uvijek nije u potpunosti prilagođeno za turističke posjete.
Legenda o Bobijaškom oku
Duboko u kraškom predjelu nalazi se mjesto koje su vjekovima obitavale vile i vilenjaci. Njihove igre i plesovi odzvanjali su šumom, dok su zvuci svirala očaravali slušaoce. Za to mjesto se vezuje niz narodnih priča i legendi, koje su se prenosile s koljena na koljeno.
Jedna od tih priča govori o seljaku koji je živio u blizini kraškog vrela. Jednog dana, njegova ovca je upala u dubok ponor, iako je seljak pokušao učiniti sve da je spasi, nije uspio.
Nakon nekoliko dana, seljak je pronašao svoju ovnu na obližnjem izvorištu, gdje ga je navodno izbacila voda. Mnogi su tvrdili da su to bile vile koje su imale moć nad vodom i prirodom. Neki su se čak usudili zalaziti u šumu noću, u nadi da će vidjeti te čarobne stvorove kako igraju svoje kolo u blizini kraškog vrela.
I tako, legenda se nastavljala, prenosila se s koljena na koljeno, dok su ljudi i dalje pričali o vilama i vilenjacima koji svake noći pohode kraško vrelo i igraju svoje kolo.
BONUS VIDEO: