NAJSKUPLJA SRPSKA PJESMA Samo dvije riječi bile su dovoljne da nastane ovo veličanstveno djelo
Pjesma „Marš na Drinu“ je, po mišljenju mnogih, više od muzičkog djela. Smatra se da je ta kompozicija neslužbena himna srpskog naroda, kroz koju je protkana naša borbna, vjera, sloboda, smjelost, prkos i čast. Ona je i mač i krst, ona je naša veza sa nebom, ali i sa sobom samima.
U vrijeme kad nam je bila zabranjena nacionalna istorija, za nju smo se očajnički hvatali kao za rijetku preostalu kopču sa svojom svijetlom tradicijom. To veličanstveno djelo nastalo je u slavu jedne hrabre vojske, koja je usiljenim maršom hitala na Drinu, na granicu svoje zemlje napadnute od višestruko jačeg neprijatelja, vojske koja je žurila da zaštiti nejač Mačve, koju je nemilosrdno satirala zločinačka austrougarska soldačija, u kojoj se istakoše mnoge naše komšije, pa i sam Josip Broz.
Stanislav Binički je komponovao ovaj moćni “Marš” nadahnut junaštvom srpskih ratnika u Cerskoj bitki, koji tada izboriše i prvu pobjedu za Antantu u Velikom ratu.
Posvetio ga je legendarnom Gvozdenom puku, jednoj od najslavnijih srpskih jedinica, odnosno njenom neustrašivom komandantu, pukovniku Milivoju Stojanoviću zvanom Brko, koji je u odsudnom okršaju na Tekerišu predvodio svoje ratnike u jurišu do pobjede.
Poginuo je herojski tri mjeseca kasnije na čelu svog puka komandujući: “Za mnom”, u velikoj Kolubarskoj bitki.
U prisustvu vojvode Putnika, te visokih vojnih i državnih ličnosti, uključujući Arčibalda Rajsa i strane diplomate, “Marš” je prvi put javno izveden u Kragujevcu 1915. i odmah se trajno naselio u srpska srca.
Kasnije tokom rata često je izvođen među srpskim trupama, kod kojih je budio neviđeno oduševljenje i borbeni polet.
Tokom proboja Solunskog fronta svirali su ga rado i često svi saveznički vojni orkestri. Naravno, i u periodu između dva rata bio je neviđeno popularan i imao skoro kultni status kod Srba.
Tekst za pjesmu je napisan tek 1964, a uradio ga je poznati novinar i pjesnik Miloje Popović. On glasi:
U boj krenite junaci svi,
kren’te i ne žal’te život svoj,
Cer nek’ vidi stroj, Cer nek’ čuje boj, a reka Drina,
slavu, hrabrost i junačku ruku oca sina.
Poj, poj, Drino vodo hladna ti,
pamti, pričaj kad su padali,
pamti hrabri stroj koji je pun ognja, sile, snage,
proterao tuđina sa reke naše drage.
Poj, poj, Drino, pričaj rodu mi,
kako smo se hrabro borili,
pevao je stroj, vojev’o se boj kraj hladne vode,
krv je tekla, krv se lila Drinom zbog slobode.