„LJETOVAO SAM U NUDISTIČKOM KAMPU U HRVATSKOJ“: Evo kada smo morali da se obučemo i šta je bilo posebno zabranjeno

ALOONLINE.BA | Razonoda ∙ 31.08.23 11:24 ∙ 0

Tristan ima poruku za sve one koji se lome da li da dođu na nudističku plažu

FOTO: Ilustracija pexels

Tristan Raderford je sa svojom suprugom kampovao kao pravi naturista u jednom rizortu u Hrvatskoj – znači, potpuno go. Njegovo iskustvo prenosimo u cjelosti.

– Moja žena pliva gola na hrvatskom ostrvu Krk u toploj jadranskoj večeri. Uz zamah poput sirene okreće rep i zaranja duboko, a njena leđa je naglašena oreolom fosforescencije. Prsno se vraća do bara na plaži kroz mastiljasti etar, a zatim naručuje Osječko pivo. Mjesečina naglašava samozadovoljni izgled dame koja neće morati da pere pantalone u lavabou cijele nedjelje.

Odsjeli smo u Bunculuka Camping Resortu, jednom od devet hrvatskih zvaničnih potpuno golih, odnosno nudističkih odmarališta. Dio našeg razloga što smo ovde je da provjerimo navodne zdravstvene prednosti golišavih ljetovanja – čak je i Britanska fondacija za srce ove godine promovisala golišavo kupanje.

Drugi dio našeg razloga je da saznamo zašto se Šveđani, Nijemci i Italijani mjesecima uživaju goli u osunčanom hrvatskom raju — dok se mi Britanci vjerovatnije savijamo iza peškira.

Prvo je nastupio šok

Prvi izlazak iz naše mobilne kućice je šok za ovaj britanski senzibilitet. Znamo za šta smo se prijavili, ali i dalje je osjećaj kao da su svi jednostavno zaboravili da se obuku — tamo su i planinari, ali imaju ranac i štapove za hodanje; teniseir sa vizirima i znojnim trakama. Naši evropski rođaci izgledaju potpuno opušteno.

Plaža Bunculuka duga nešto više do 450 metara je predobra; red suncobrana u polinezijskom stilu je zauzet od, hm, od rane zore. Uranjamo. Poruka odmarališta o povratku prirodi znači da nema skutera ili muzike. Deverika puca između naših nožnih prstiju dok se morska voda ljulja po našim udovima. Ponosno paradiramo nazad do našeg smještaja, puštajući cijelo tijelo da se druži.

Naša mobilna kućica podržava Bunculukine eko aspiracije. Dolazi sa malim reciklažnim bocama deterdženta i aftersun-a, svijećom od citronele i dovoljno pribora za jelo da priredimo mini-market gozbu uz dalmatinsku šunku i ostrvskih trešanja. Cijena uključuje privatnu terasu sa ležaljkama, trpezarijski sto na otvorenom i – čudno – sušilo za veš.

Najjeftiniji tereni za šatore koštaju oko 15 funti po noći, privlačeći dugoročne kampere, uglavnom sjeverne Evropljane koji jedu divlje smokve i med, dok konzumiraju vino po cijeni od 1 evra za litar iz ostrvske zadruge. Do drugog dana smo im se pridružili.

Gledamo kako dugokosi veslač klizi po vodi. Tražim da pozajmim njegovu tablu — samo dva gola muškarca koji vode normalan razgovor — i na nekoliko sati ona postaje naš HMS Buck Naked; stanica za ronjenje, daska za ronjenje i plutajuća ležaljka u jednom. Moja supruga provodi popodne jedući pecivo od jabuka kupljeno u pekarskoj pecivi dok se uvlači i izlazi iz plićaka kao morska krava (njene riječi).

Scena u odmaralištu u velikoj mjeri zastupa bodipozitivnost – igre stonog tenisa i sesije joge otkrivaju ogromna prostranstva mesa i nikoga nije briga. Muški dodaci dolaze u svim oblicima i veličinama, od sićušnih hrenovki do ljuljajućih kolačića.

Šljunkovita plaža Bunčuluke služi kao sjajan nivo – čak i supermodel bi morao da izvede skok balerine na ringlu od ležaljke do mora; gumena obuća za vodu čini sve elegantnijim.

Neki prizori začuđuju

Postoje prizori koji podižu obrve – kao što je čovek koji izlazi iz pekare u odmaralištu i drži ono što shvatam da je baget – ali ovo je zajednica na plaži koja dijeli tople lepinje i pržene kobasice u naturalističkom raju. To je nevinost Adama i Eve.

Postoji neizgovoreno pravilo: nema mobilnih telefona na javnim mjestima. Jednako je dobro, bez džepova u kojima bi ih mogli držati. Te večeri u Bunculukinom Boneta restoranu, gdje gosti moraju da nose minimalno šorts ili bikini, gosti gledaju u zalaske sunca u obliku lubenice umjesto da gutaju predjela.

U odmaralištu se dva puta nedjeljno otvaraju morski plodovi, a hrana je visoke klase — riba i dagnje se poslužuju u gulašu od bijelog luka i paradajza (10 funti) i hamburgerima od crne slavonske svinje (11 funti) sa ukusom rijetke rase svinje razbijen u lepinju pored cvekle i krompira. Naručujem rakiju od imele (2 funte) da dižestioram ručak.

Mijenjamo lokaciju

Trećeg dana napuštamo Eden. Oblačimo se za 15-minutnu šetnjicu uz more od naturističkog odmarališta Bunculuka do Baške. To je hrvatska luka izgubljena u vremenu u kojoj morski psi pijuckaju rakiju šljivovicu i jedu pice upola cijene koju biste platili u Dubrovniku ili Splitu. Kuće od kamena boje meda sa crvenim krovovima su lijepe kao sa razglednica, ali je šok nositi odjeću na žarkom suncu.

Četvrtog dana budimo se zbog oluje na Jadranu. Vruća oluja isisala je miris bilja sa okolnih brda i prska ga kao L’Occitane difuzor. Ponovo obučeni, pratimo dobro obilježenu šumsku stazu dugu četiri milje preko dvije tajne plaže — jpeščane Dubne i uvale Gnjilove koja ima sobu za dvoje.

Naša krajnja tačka je Vela Luka, bijeli talas plaže zalizan tirkiznim morem. Na Veloj Luci spavam do 11 sati ujutro. Moj hrvatski cirkadijalni ritam — peciva za doručak, golo kupanje, san, tanjir sa lignjama, sunčanje, večera — je počeo. To je blaženstvo — pa zašto onda više Britanaca ne ulazi? Postavio sam pitanje upravnici odmarališta Loredani Lolić, koja je počela da radi u Bunčuluci sa 14 godina, kada je otvoreno 1978.

– Nijemcima i Austrijancima je lako doći do Krka kolima, dok Britanci obično lete za Dubrovnik i Split, kaže ona, sugerišući da nismo nacija potpunih razvratnika.

Neki provode i po šest mjeseci u ovoj golišavoj nirvani

Željni smo da uporedimo Bunculuku sa još jednim odmaralištem na hrvatskom poluostrvu Istre u obliku srca, gdje je naturistički pokret u zemlji započeo prije jednog vijeka. Naturistički kamp Valalta kod Rovinja zauzima dvije i po milje prelijepe obale Plave zastave. Otvoren od 1960-ih, danas ima mikropivaru, presu za maslinovo ulje i stanice za e-punjače. Kamp ima stalne šatorske parcele za goste koji provode do šest mjeseci u golišavoj nirvani.

Lako je razumjeti zašto ljudi vole da ljetuju ovako.

Tri dana moja supruga i ja prolazimo kroz jutarnji aerobik, a zatim se izležavamo na gumenjacima usidrenim u Jadranu. Naš bungalov ima sve što nam je potrebno za skroman život – dvije čaše za vino, dvije ležaljke, vadičep i suncobran. Moje posljednje veče u Valalti odiše hrvatskim naturističkim iskustvom.

Pratim jednu od kamp staza do maslinove šume, prije nego što zaspim na komadu trave. Budim se uz sunčeve zrake na krošnjama drveća i leptire koji plešu, a onda bezglavo ronim u Jadran. Naturizam znači povratak prirodi, a ne paradiranje kao golub koji se šepuri. Neubijeđenima predlažem da se osmjele, skinu se i uskoče.

BONUS VIDEO: