Riječ je o ugroženoj i rijetkoj vrsti koja živi samo na području Centralnog Balkana, u Srbiji, Makedoniji i sjevernoj Grčkoj. Pri tome, riječ je o biljci koja ima zapanjujuću sposobnost da vaskrsava (procvjeta) nakon što je potpuno osušena. Pripada porodici „Gesneriaceae“ i prostire se na nadmorskim visinima od 350 do 2.200 metara. Inače raste na izuzetno nepristupačnim mjestima, uglavnom u klisurama, na krečnjačkim stijenama, gdje je suvo i hladno.
Osim što je drevna i izuzetno izdržljiva, Natalijina ramonda ima osobinu koju među skoro 300.000 poznatih cvijetnica ima samo trideset biljnih vrsta. Naime, nakon što se u odsustvu vode sasvim osuši, ova biljka može da ponovo oživi nakon malo kiše ili zalivanja. Botaničar Pavel Černjavski je, navodno, 1928. godine slučajno prosuo vodu na herbarijum u kome se nalazio uzorak osušene Natalijine ramonde. I ona je nakon toga oživjela!
Istorija otkrića ove zanimljive biljke vezuje za oca srpske botanike Josifa Pančića. Ramonde su, inače, kao biljna vrsta poznate od tridesetih godina 19. vijeka, kada ih je francuski istraživač po kome nose ime otkrio na području današnje Španije. Pola vijeka kasnije, 1874. godine, Pančić je došao do značajnog otkrića kada je otkrio da ramonde postoje i izvan te zemlje. Otkrio ih je na teritoriji južne Srbije, ali je zaključio da je riječ o novoj vrsti koju je nazvao ramonda serbika (Ramonda serbica). Deset godina kasnije, 1884. godine, dvorski ljekar Sava Petrović otkriva da na Balkanu postoji još jedna vrsta ramonde s nešto drugačijom krunicom i listovima. Budući da je bio u službi na dvoru kralja Milana, Petrović toj vrsti daje naziv „ramonda nathaliae„, u čast kraljice Natalije.
Dan primirja u Prvom svjetskom ratu
Srbija i svijet danas obilježavaju 11. novembar, Dan primirja u Prvom svjetskom ratu, u sjećanje na 11. novembar 1918. godine. Tada je potpisano primirje kojim je okončan Prvi svjetski rat. Srbija je bila prva zemlja koja je napadnuta u Velikom ratu, ostvarila je i prve pobjede na Ceru i Kolubari, a posljednja je završila ratne operacije. Procentualno je i najviše ljudi izgubila u tom ratu. Veliku pobjedu platila je gubitkom između 1,1 i 1,3 miliona ljudi, odnosno gotovo trećine stanovništva ili 60 odsto muške populacije.
Četvorogodišnji rat, do tada najveći u istoriji, okončan je u 11 sati, 11. novembra 1918. godine, kada su sile Antante (Rusija, Francuska i Velika Britanija) potpisale primirje sa centralnim silama (Njemačkom i Austrougarskom) na teritoriji današnje Francuske. Sporazum je potpisan na liniji ratovanja, u posebnom vagonu francuskog maršala Ferdinanda Foša, u šumi u blizini Kompjenja.
Time je dogovoreno primirje na zapadnom frontu – prekid vatre, povlačenje njemačkih trupa, razmjena zarobljenika, kao i sporazum o ratnoj odšteti i uništavanje njemačkih ratnih brodova i podmornica. Srpska vojska je učestvovala na južnom frontu, gdje je postigla najveći prodor koji je jedna od sila saveznica postigla – proboj Solunskog fronta.
Simbol ovog praznika u Srbiji je upravo Natalijina ramonda jer se i srpska vojska poslije svih stradanja i gubitaka, prelaska preko Albanije, Solunskog fronta, “podigla iz pepela” i odnijela pobjedu.
Albanska spomenica, za vjernost otadžbini je državno vojno i civilno odlikovanje dodijeljeno svim pripadnicima srpske vojske koji su se u zimu 1915. i 1916. godine povlačili preko nepristupačnih prejela Albanije, do Grčke, Krfa, gdje su se uz pomoć saveznika oporavili, povratili snagu i krenuli u proboj Solunskog fronta, 1918. godine.
Ovaj dan obilježava se i u svijetu, pa je tako u Velikoj Britaniji, Kanadi, Australiji i Francuskoj, 11. novembar dan sjećanja na veterane iz Prvog, ali i iz Drugog svjetskog rata. Velika Britanija ga obilježava od prve godišnjice, 11. novembra 1919. godine, a simbol praznika u toj zemlji je crveni cvijet maka. Prvi svjetski rat je formalno završen Versajskim mirom 28. juna 1919. godine u Versaju. Nakon Prvog svjetskog rata, održana je Pariska konferencija mira (od 18. januara 1919. do 28. juna 1919. u Parizu) a mirovni ugovori zaključeni su sa svakom pobijeđenom državom posebno.
Kako su glavne sjednice konferencije održavane u palatama Versaja, ustalio se naziv: Versajski sporazum. Glavnu riječ na toj konferenciji imali su državnici velikih sila Antante, a zastupano je 27 država iz Antantine koalicije.
BONUS VIDEO:
