NJEGOVIM GLASOM PJEVALA JE CIJELA SRBIJA: Svoje pjesme nikad nije čitao, uvijek ih je recitovao iz glave

Erić je rođen u Donjoj Crnući kod Gornjeg Milanovca 1936. godine. Njegovi roditelji, Miloš i Radmila bavili su se poljoprivredom. Dobrica je završio četiri razreda osnovne škole u Vraćevšnici.

Kako je pričao, bavio se raznim zanatima, ali mu je pisanje posebno išlo od ruke. Svojim stihovima oslikao je živopisnu prirodu šumadijskog kraja pa je tako postao lirski zdravičar Gruže.

Prvu zbirku pjesama koja je nosila naziv „Svet u suncokretu“ objavio je 1959. godine. Ljubav prema rodnom kraju, te uspomene iz djetinjstva bili su njegova najveća inspiracija. Erić je kroz svoje pjesme približio prirodu i onim naraštajima koji nisu odrastali na selu, pa čak ni na ovim prostorima. Njegova lirika bliska je i djeci i odraslima, te je ubrzo postala nezaobilazan dio lektire.

Autor je nekoliko romana, pet knjiga lirske proze, 23 zbirke pjesama, pet pozorišnih drama, više od 40 knjiga za djecu. Njegova djela su prevođena na mnoge svjetske jezike, te prodata u tiražu od oko milion primjeraka.

Pjesme Dobrice Erića našle su se u čitankama, antologijama i školskim lektirama, a za mnoge je stvorena i muzika. Zajedno sa književnim kritičarom Dragišom Vitoševićem priredio je antologiju „Orfej među šljivama“ koja je objavljena 1963. godine.

Rodoljub

Godine 1994. štampana je njegova samostalna antologija „Da sabljama zemlju delimo“. Pisao je rodoljubive pjesme, a jedna od njih, inspirisana teškim vremenima kroz koje je prolazio srpski narod „Prkosna pesma“, postala je svojevrsna himna svih Srba na Balkanu.

Knjiga „Razapeta zemlja“ koju je objavio 1999. godine, predstavlja, po mnogim književnim kritičarima Erićevo najuspješnije djelo. Nastajala je u vrijeme krize na Kosovu i Metohiji. Za ovu knjigu pisac je nagrađen čak petnaest puta.

Dobrica Erić je bio uvijek rado viđen gost u amfiteatrima i bibliotekama brojnih univerziteta u Srbiji i Republici Srpskoj. Svoje pjesme nikada nije čitao, nego ih je uvijek recitovao napamet.

– Bio je dukat na jeziku. Njegovim glasom pevala je cela Srbija. On je pesnik kao glas našeg naroda, oplemenio je i dečju dušu i svakog blagonaklonog prijatelja – rekao je Miljurko Vukadinović na komemoraciji velikom pesniku.

Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić posthumno je odlikovao književnika Dobricu Erića Sretenjskim ordenom trećeg stepena.

Zanimljivost

Manje je poznato da je Dobrica Erić napisao i prvu pjesmu za poznatog pjevača folk muzike Miroslava Ilića pod nazivom „Voleo sam devojku iz grada“. Autor je i Cecine pjesme „Detelina sa četiri lista“.

Veliki pjesnik, počiva ne u Aleji velikana, već u rodnom Donjem Crniću, u srcu Šumadije, Srbije i svih srpskih zemalja i krajeva, po svojoj ličnoj želji, piše Kurir.

BONUS VIDEO: