VLADIMIR TADIĆ: Fotografija Grahova je ujedinila naše ljude (FOTO GALERIJA)
Nakon objave fotografije na Fejsbuku, na kojoj je sasvim slučajno zabilježio poseban trenutak u životima dvoje mladih – prosidbu, te potragom za zaljubljenim parom u koju su se uključili i mediji iz BiH i regiona, Vladimir Tadić, fotograf iz Čelinca, postao je poznat širem krugu ljudi.
Nadahnut ljepotama prirode i njenim čarima za čitaoce portala aloonline.ba pričao je o daljim planovima.
Kada ste se prvi put upustili u svijet fotografije?
Oduvijek sam volio i cijenio likovni izraz, često sam šarao, crtao, bojadisao po sveskama… Većinu mojih radova, sa časova likovnog obrazovanja, nastavnici su uzeli da bi ih postavili u prostorije škola. Da, promijenio sam pet osnovnih škola, a onda sam se odlučio za tehniku, prvo elektrotehniku pa mašinski fakultet. Međutim, nigdje tu nije bilo fotografije.
Sjećam se samo da sam sa nekim starim telefonom radio nekakve eksperimente sa svjetlom, ali to je to. Kupujem bolji telefon krajem 2015-te, shvatam da mogu da uradim dobru fotografiju, a kako često planinarim iskoristio sam to da fotografišem.
Koji su najčešći motivi na Vašim fotografijama?
Najradije fotografišem krajolike, putovanja i pustolovine.
Bavite se planinarenjem, brdskim biciklizmom i aktivnostima na otvorenom. Da li je priroda nepresušan izvor inspiracije?
Kada se bavite takvim stvarima često naiđete na prizor zbog kojeg jednostavno morate izvaditi fotografsku opremu iz ranca i fotografisati.
U eri društvenih mreža većina ljudi bilježi fotografije uz pomoć pametnih telefona. Šta smatrate presudnim za nastanak dobre fotografije?
Zanimljivi vremenski uslovi, svjetlo, doba dana i godine, razmjera prostora u kojem se nalazite su stvari koje svaki fotograf krajolika pažljivo bira i priželjkuje. Upravo od takvih uslova najviše zavisi ishod fotografisanja. To što na raspolaganju imate različitu fotografsku opremu je prednost, ali nije od presudne važnosti.
Za fotografiju krajolika je mnogo važnije da znate sebe dovesti u priliku da uradite dobru fotografiju, nego oprema koju koristite. Ako imate šta da fotogafišete često je dovoljan i telefon uz malo znanja. On nam omogućuje da uživamo u likovnom stvaranju bez velikog opterećenja tehnikom. To stvara olakšicu za ulazak u svijet fotografije, što je i meni pomoglo. Ali to je zamka na neki način jer ljudi često ostaju na tom nivou znanja pogotovo ako dođu do određene praćenosti na društvenim mrežama. Za vrhunsku fotografiju je potrebno mnogo više.
Osvojili ste brojne nagrade na konkursima i izložbama. Koja od njih predstavlja najveće dostignuće do sada?
Hajde sa kažemo da je najveće dostignuće, tj. nagrada, pobijediti na takmičenju najvišeg ranga na kojem imate najmanju priliku da pobijedite. Jedno od takvih takmičenja je i „Just one photo 2020“ organizovano u Poljskoj gdje sam osvojio zlanu medalju. To takmičenje je zanimljivo i po tom što su fotografi iz cijelog svijeta slali samo jednu svoju fotografju. Međutim, nagrada koja je meni najvažnija, jer je prva, je nagrada od strana Vikimedijine zajednice Republike Srpske na takmičenju pod imenom „Tragom duše“, u kategoriji prirodna dobra Republike Srpske.
Očekujete li da će Vaša fotografija Bosansko Grahovo, koja je izabrana u uži izbor za kalendar Svjetske meteorološke organizacije, biti uvrštena u kalendar za 2022. godinu?
Bilo je lijepo gledati naše ljude kako se odazivaju i podržavaju fotografiju Grahova ujedinivši se oko ljepote naših krajeva, podržavajući na taj način moj rad i mene kao domaćeg autora. Zbog toga je ta fotografija, za mene, već postigla uspjeh čak i da se ne nađe u kalendaru a nadam se da hoće. Zahvaljujem svima koji su se uključili!
Kakvi su Vam dalji planovi?
Vjerovatno ću nastaviti da se bavim fotografijom krajolika jer je to već moj način života i mnogo je uspjeha iza… Nisam pošao za onom najisplativijom vrstom fotografije jer smatram da je ova, kojom se bavim, uopšteno mnogo vrijednija. Stoga, potreban mi je još neki izvor prihoda ili dodatna saradnja. U potrazi sam i za poslom u oblasti homologacija, koji sam do skoro obavljao. Zahvaljujem se ovom prilikom svima koji su pomogli moj rad posredno i neposredno, materijalno i duhovno.