„AKO JE ŽIVOT IGRA, MI NA BALKANU VEĆ TRIDESET GODINA IGRAMO GLUVO GLAMOČKO KOLO“ Aforističarka Aleksandra Glišić: Nema bolje pisane forme kojom možete da odreagujete na sve što vam se dešava
FOTO/USTUPLJENA FOTOGRAFIJA
„Aforizme sam slučajno počela da pišem, poslije mnogo godina rada u dnevnim novinama. Poezija će zauvijek ostati moja prva ljubav i žanr koji najviše volim da pišem. Međutim, aforizam se spontano nametnuo kao odgovor na svakodnevicu. Nema bolje pisane forme od aforizma kojom možete da odreagujete na sve što vam se dešava, na privatnom i poslovnom planu. I naravno, potrebna je određena zrelost pisca, ali i čitaoca za aforizme“, rekla je u intervjuu za ALOonline književnica Aleksandra Glišić.
Život kao inspiracija
Kako nam je otkrila, na primjer, i brak je inspiriše za aforizme.
Nije više pitanje ko će posljednji isključiti svjetlo, nego ko će platiti taj račun za struju.
Car možda nije go, ali ima rupu na čarapama.
Sve je stalo, samo kamate rastu.
Nekad smo bili mladi i ludi. Sad smo samo ludi.
Najnovija cijena toalet papira tjera nas da ga koristimo samo u slučaju velike nužde.
„Duško Radović je tu bio sjajan i često ga citiram. Jednostavno, sve oko nas može biti okidač za duhovite dosjetke, ali aforizmi su ipak nešto više od toga. Život je inspiracija za pisanje, ljudi koji sa kojima dijelimo svakodnevicu, lokalna i globalna dešavanja. Neko te stvari prepričava sa prijateljima uz kafu, a neko ih komentariše kroz pisanje. Još od osnovne škole pisanje dnevnika bio je moj način da zaokružim sve što mi se događa“, kaže Aleksandra.
Za ovu aforističarku svakodnevni život je najveća inspiracija za pisanje aforizama. Javne ličnosti, dodaje, takođe se ponekad nađu u njenim aforizmima, ali nisu njihovi glavni junaci, definitivno.
„Uvijek sam radije za opciju da anonimnim ljudima damo pet minuta slave. Javne ličnosti imaju i previše prostora u medijima“, naglašava Aleksandra.
Zanimalo nas je i za koju šalu bi voljela da bude instinita.
„Jedan moj aforizam glas: Jedino ostrvo na kome mogu da ljetujem sama je kuhinjsko ostrvo. E bilo bi lijepo da budem vlasnica jednog komadića nekog ostrva na Jadranskom moru“, otkriva ona.
Aleksandra Glišić kaže da dokaz da kod nas ima dovoljno slobode za humor i satiru je naš najpoznatiji i najnagrađivaniji satiričar.
Koliko žurimo, čak i 1. april slavimo 31. marta.
Ostali su bez glasačkog tijela. Ostala im je samo duša.
Odijelo ne čini čovjeka. Ali čini ženu.
Psihoterapija je privilegija bogatih. Ostali dijagnoze pokazuju javno na društvenim mrežama.
Ljubav ne poznaje granice. Ali poznaje valute.
Od hljeba i igara, ostale su nam samo igre na sreću.
Ako je život igra, mi na Balkanu već trideset godina igramo gluvo glamočko kolo.
Na pitanje da li je zbog nekog aforizma imala problem, odgovara da do sada nije.
„Nadam se da ovaj intervju to neće da promijeni“, uz smijeh kaže Glišićeva.
Može li se živjeti od pisanja?
Često se nameće pitanje može li pošten čovjek u današnjem vremenu da živi od pisanja. Glišićeva navodi da je neko nekada rekao da i poštenog čovjeka možeš podmitii, samo ga moraš pošteno platiti.
„Šalim se malo, naravno, ali ostaje pitanje da li čovjek danas može da živi od pisanja? Pisanje je širok pojam i naravno da pojedini pisci visokotiražnih romana mogu mnogo više da zarade od pjesnika koji imaju odličnu poeziju. Znam da se našalim kako su aforizmi zapravo unosan posao, ako ih posmatramo kao tekstove koje bismo govorili pred publikom, poput stand up komičara. Generalno, u stvaralačkom lancu pisci su uvijek najmanje plaćeni. Od pisanja može mnogo da zaradi onaj ko pronađe komercijalnu stranu, a to bi u ovom trenutku bile TV serije“, kaže Aleksandra.
Komedija, tragedija ili nešto između?
Zanimalo nas je i da li, po njenom mišljenju, mi u Republici Srpskoj živimo komediju ili tragediju.
„Spadam u onu vrstu ljudi za koje je čaša uvijek dopola puna, a ne dopola prazna. Ne bih išla tako daleko da život kod nas svrstavam u komediju ili tragediju jer nikada ne volim da stvari posmatram crno-bijelo. Istina je uvijek negdje između. Cijeli prostor bivše Jugoslavije je turbulentan u političkom smislu, jer, između ostalog, i geostrateški položaj tako diktira. Moramo biti svjesni da mi kao društvo još prolazimo kroz promjene, koje bi se, da smo smješteni na neke druge meridijane i paralele ranije desilo. Ako uzmemo u obzir šta se kod nas izdešavalo u posljednjih 30 godina, naivno bi bilo očekivati da nemamo ama baš nikakve društvene probleme. I uvijek se vodim onom mišlju da svako treba da pođe lično od sebe i da doprinese društvu onoliko koliko on može. Da se vratim na pitanje, mi živimo svoje tranzicione drame sa kojima se svako suočava onako kako najbolje zna“, naglašava ona.
Savjet mladim aforističarima
Aleksandra Glišić smatra da je za pisanje aforizama potrebna određena vrsta zrelosti.
Ko tebe kamenom, ti njega građevinskim tenderom.
Kad sređujem ormare, osjećam se kao Kristijan Š. u BiH. Taman dovedem dvije gomile u red, a treća se obruši na mene. A kad pomislim da sve konačno držim pod kontrolom, odjednom iskrsnu dvije rasparene čarape, poput Sejdića i Fincija.
„Iako postoje i mladi aforističari, i oni priznati i nagrađeni među njima, ipak je više zrelih autora. Neko očigledno sebe pronađe ranije, a neko kasnije kao pisca aforizama. Pošto spadam u ovu drugu kategoriju, ne osjećam se pozvanom da dijelim savjete o toj temi. Ali ono što mogu da poručim mladima je da više čitaju i da više zapisuju svoje misli i razmišljanja. Nikada ne znate kakva djela iz toga mogu da se izrode“, kaže ona i dodaje da je manje bitno da li će pisati pjesme, aforizme, lične dnevnike.
„Godinama već slušamo priče kako knjiga gubi na značaju u digitalnoj eri. Kao neko ko radi u biblioteci, tvrdim da to nije baš tako“, istakla je Aleksandra Glišić.
Prethodni rad
Pored dugogodišnjeg rada u dnevnim novinama, neke od svojih pjesma Glišićevaje objavila u časopisu „Putevi“. Njena melodrama „Puna linija“ 2011. godine doživjela je praizvedbu na sceni Banjalučkog studentskog pozorišta. Za naš portal je otkrila da trenutno radi neku vrstu autobiografskih zapisa koji će, nada se, ugledati svjetlo dana među koricama knjige. „Pisanje oduvijek doživljavam kao lijek za dušu“, zaključila je.
BONUS VIDEO:
Možda vas zanima
Poznati
vremenska prognoza
Sarajevo
Banja luka
Mostar
Tuzla
Bihać
Bijeljina
Zenica
Prijedor
Pale
