Obraćajući se prisutnima, Dodik je kazao da je Gostića upoznao u svojim dvadesetim godinama kada je izabran za funkcionera u opštini Laktaši, a Gostić je tada bio rukovodilac u Privrednoj banci Sarajevo.
- Sudbina je htjela da tražeći investicije dođem do Uroša Gostića, koji mi je otvorio širom vrata i mnogo stvari me naučio u životu. Od tada traje naše druženje, i životno i poslovno i nikada nismo prestali komunicirati, nijedna nas tema nije udaljila. Znao sam sve njegove tajne, učio sam od njega, a on je mene zvao mali. Nisam se bunio protiv toga zato što sam znao da je to njegov odnos prema meni u najboljem smislu .- rekao je Dodik.
On je dodao da će vječno ostati dužan Gostiću sa kojim je kao jedan od najmlađih poslanika u Skupštini SR BiH prisustvovao sjednicama u trenucima raspada Jugoslavije.
- Pamtiću, jedne te noći, Sarajevo je već bilo uveliko blokirano, mi to nismo znali, održavali smo sjednicu u februaru, a ja sam izlazio nekoliko puta, polemisao sa Alijom Izetbegovićem na onu njegovu tvrdnju o tome kako će žrtvovati mir da ima BiH. Atmosfera je bila do te mjere naelektrisana, da sam već u hodniku imao priliku nažalost i neke fizičke susrete, a Uroš je bio negdje tu, odjednom me uzela neka ruka, i povukla, slušaj mali izlazi odavde. Odveo me do auta i rekao idemo. Mi smo krenuli, ja sam ga ostavio u Doboju, tu gdje je imao stan, ja sam produžio do Laktaša. Sutradan se više nije moglo ni ući, ni izaći iz Sarajeva - prisjetio se Dodik.
Uzdanica Doboja
Radovan Višković, premijer RS naveo je da je Gostić bio uzdanica svog Doboja i kada je radio u privredi i kada se bavio aktivno politikom.
- Za Uroša nije bilo neprijatelja, nije ih mogao imati, sve ljude, i istomišljenike i one drugih opcija i razmišljanja vješto je pretvarao u prijatelje i saveznike, rijetki su ljudi sa takvim umijećem - kazao je Višković, te podsjetio da je Gostić skoro dvije decenije proveo u klupama Narodne skupštine RS, i nikada nije iznevjerio one koji su ga birali, ali i one koji nisu dijelili njegove stavove.
Gostić je rođen 1936. godine u selu Kožuhe, kod Doboja, a preminuo je u Beogradu.
- Mi njegovi prijatelji, saradnici s ponosom i dostojanstvom možemo reći da je bio sasvim neuobičajen, izuzetno ostvaren i plodotvoran životni vijek... Zvanična penzija za Uroša nije ni postojala, do zadnjeg dana ostao je aktivan, prisutan i uvijek spreman na intezivan rad. Vitalan, oštrouman, gospodskih manira, trezven, i objektivan ostaće nam zauvijek u pamćenju - rekao je Boris Jerinić, gradonačelnik Doboja.
Gostić će biti sahranjen sutra na groblju Lešće u Beogradu, a iza njega su ostale kćerka Mirna i unuka Anja.
