Adriana Basara, članica Predsjedništva Gradskog odbora PSS Banjaluka, reagovala je na ove najave podsjetivši na surovu realnost kroz koju su ova djeca prolazila decenijama – dok je sistem ćutao.

Priznanje poraza, a ne velika vijest

Basara, koja je i sama dijete poginulog borca, javno je podijelila svoje iskustvo koje oslikava sudbinu mnogih u Srpskoj.

11 godina honorarnog rada

Na javnom servisu (RTRS) radila je duže od decenije bez stalnog zaposlenja i sigurnosti.

Bez porodiljskog

Dvoje djece je rodila bez ijednog dana plaćenog odsustva. Zbog statusa honorarca, nakon prvog porođaja se vratila na posao poslije dva mjeseca, a nakon drugog – poslije samo 15 dana.

Sistem bez sluha

Činjenica da joj je otac dao život za otadžbinu poslodavcima nije značila apsolutno ništa.

„Ovo nije vijest. Ovo je priznanje da je sistem zakazao tri decenije. Generacije djece poginulih boraca su već odrasle, same su se borile kako su znale ili su spakovale kofere i otišle“, poručila je Basara.

Umjesto da se ovaj potez slavi kao veliki uspjeh vlasti, Basara ističe da je u pitanju „zakašnjela savjest“. Prema njenim riječima, nepravda koju su ova djeca trpjela godinama ne može se ispraviti jednim konkursom u trenutku kada su ti ljudi već u zrelim godinama i sa sopstvenim porodicama koje su podizali u nemogućim uslovima.