Nakon višemjesečnog suđenja koje je potreslo javnost u BiH, Tužilaštvo Hercegovačko-neretvanskog kantona (HNK) i pravni zastupnik porodice Jahić zatražili su jedinstvenu kaznu dugotrajnog zatvora u trajanju od 45 godina, što je zakonski maksimum.

Cjenkanje sa kaznama

Sve manje od maksimalne kazne u ovom slučaju bilo bi ne samo pravosudni poraz već i opasan signal društvu koje iz mjeseca u mjesec broji žrtve femicida.

Bosanskohercegovački sudovi su u ranijim slučajevima rodno zasnovanih ubistava kao olakšavajuće okolnosti uzimali u obzir raniju neosuđivanost počinilaca i iskazano kajanje, što otvara pitanje odgovornosti institucija u borbi protiv nasilja nad ženama.

U slučaju ubistva Aldine Jahić, kako se navodi u završnim riječima tužilaštva i zastupnika porodice, riječ je o zločinu kojem su prethodili prijetnje, proganjanje i nezakonito nabavljanje oružja.

Kada neko nabavi nelegalno oružje, prati i proganja ženu, prijeti joj, a potom je ubije dok pokušava da pronađe spas, težina zločina zahtijeva najozbiljniju kaznenu reakciju.

Presuda koja sutra bude izrečena u Mostaru imaće značaj i za generalnu prevenciju, odnosno slanje jasne poruke da nasilje nad ženama i oduzimanje života ne mogu proći bez najstrože zakonske odgovornosti.

Tokom iznošenja završnih riječi, optuženi Kalajdžić izjavio je pred sudskim vijećem: „Nisam želio da bude ovako... Ljubav me potpuno zaslijepila“.

Ovakvo objašnjenje ne može promijeniti činjenicu da je riječ o optužbi za teško krivično djelo ubistva.

Ljubav ne proganja, ne šalje stotine prijetećih poruka, ne poteže nelegalni pištolj i ne puca u drugo ljudsko biće.

Odlučila je da ode

Pokušaj da se planirano ubistvo predstavi kao „zločin iz strasti“ ili posljedica „zaslijepljenosti emocijama“ ne smije zasjeniti suštinu ovog slučaja. Femicid nije ljubavna tragedija, već najteži oblik nasilja nad ženama.

U društvu u kojem se nakon svakog ubistva žene često postavljaju pitanja poput „Zašto ga nije ranije napustila?“ ili „Zašto je uopšte bila s njim ako je znala kakav je?“, slučaj Aldine Jahić posebno ukazuje na opasnost od prebacivanja odgovornosti na žrtvu.

Aldina Jahić i Anis Kalajdžić bili su u kratkoj vezi koja je trajala svega dva mjeseca. Nakon što je uvidjela kakav je njihov odnos, odlučila je da ga prekine i jasno mu stavila do znanja da ne želi da bude s njim.

Aldina nije ostala u tom odnosu. Prekinula je vezu i pokušala da nastavi svoj život. Ipak, njena odluka da ode nije bila dovoljna da spriječi tragediju.

Zločin se dogodio u nedjelju uveče, 16. novembra 2025. godine, u Mostaru. Aldina, mlada žena koja je završila Filozofski fakultet u Tuzli i gradila život i karijeru u Mostaru, krenula je na trening.

Kada je ugledala Kalajdžića, u strahu je pokušala da pobjegne i pozove prolaznike u pomoć. Uputila se prema objektu, pokušavajući da se zaključa i pozove policiju.

Kalajdžić ju je sustigao i usmrtio hicima iz vatrenog oružja

Tokom suđenja otkriveno je da je Aldina sedmicama prije ubistva dokumentovala stotine poruka i poziva u kojima joj je prijetio smrću. Takođe je utvrđeno da je Kalajdžić u tom periodu već bio pod optužbom za ugrožavanje sigurnosti ranije partnerke.

Vještaci neuropsihijatrijske i psihološke struke potvrdili su pred sudom da je Kalajdžić bio uračunljiv, navodeći i da je tokom pregleda pokušavao da obmane vještake i simulira neuračunljivost.

Advokat Damir Alić istakao je da se tokom svoje dugogodišnje karijere rijetko susretao sa takvim nivoom hladnokrvnosti i odsustvom stvarne empatije.

Oči javnosti u BiH sutra će u 11.00 časova biti uprte u sudnicu Kantonalnog suda u Mostaru.

Izricanje kazne od 45 godina zatvora neće vratiti Aldinu Jahić njenim roditeljima i prijateljima. Ipak, odluka suda biće važna poruka o odgovornosti za nasilje nad ženama i vrijednosti ljudskog života, kao i podsjetnik da pravo žene da prekine vezu i kaže „ne“ nikada ne smije biti razlog za nasilje.

(Kliks)