U Evropi se, međutim, starosna granica za penzionisanje u sve većem broju zemalja dodatno pomjera naviše.

Organizacija za ekonomsku saradnju i razvoj (OECD) procjenjuje da će se prosječna starosna granica za penziju u budućnosti dodatno povećavati kako raste očekivani životni vijek, dok su brojne države već zakonski usvojile postepena povećanja.

Danska na vrhu evropske ljestvice

Danska se nalazi na vrhu evropske ljestvice. Trenutna uobičajena starosna granica za odlazak u penziju tamo iznosi 67 godina, a parlament je već usvojio povećanje na 70 godina od 2040. godine.

OECD pritom projektuje da bi, ukoliko se nastavi primjena sadašnje formule koja je vezana za očekivani životni vijek, buduća starosna granica za odlazak u penziju u Danskoj mogla da dostigne čak 74 godine.

Važno je, međutim, naglasiti da 74 godine nisu već zakonom određena granica za konkretnu godinu, već projekcija koja zavisi od toga da li će Danska nastaviti da povezuje starosnu granicu za odlazak u penziju sa produžavanjem očekivanog životnog vijeka. U toj zemlji već se razgovara i o mogućem ublažavanju takve formule nakon 2040. godine.

Visoke buduće granice očekuju se i u drugim evropskim državama. Estonija bi mogla da dostigne 71 godinu, dok OECD za Italiju, Holandiju i Švedsku projektuje uobičajenu starosnu granicu za penzionisanje od oko 70 godina.

Finska bi, prema sadašnjim pravilima, mogla da dostigne oko 68 godina, a Slovačka oko 69, dok se u nizu drugih država buduća uobičajena starosna granica za odlazak u penziju približava 67. godini.

Belgija će dostići granicu od 67 godina, dok je Ujedinjeno Kraljevstvo predvidjelo dalje povećanje na 68 godina.

Češka je takođe usvojila postepeno povećanje zakonske starosne granice na 67 godina. Slovenija je reformisala penzioni sistem i povećala zakonsku granicu, ali kod međunarodnih poređenja treba uzeti u obzir i mogućnost odlaska u punu penziju uz dovoljan broj godina staža.

Demografija mijenja penzione sisteme

Glavni razlog za ovakve reforme jeste demografija. Evropljani žive sve duže, dok se istovremeno u mnogim državama smanjuje udio radno aktivnog stanovništva koje finansira penzione sisteme.

Zbog toga države pokušavaju da pronađu ravnotežu između dužeg očekivanog životnog vijeka, broja godina provedenih u penziji i finansijske održivosti penzionih sistema, piše Telegraf Biznis.