Nakon izmjene kasnoljetnih kiša i sunčanih dana, šume su prepune ovih mesnatih i mirisnih plodova, a iskusni gljivari već kreću u potragu.

Vrganj je nezaobilazan u tradicionalnoj kuhinji: može se jesti svjež, pržen, kuhan, sušen ili kao dodatak u supama i umacima.

Upravo zbog toga svaka jesen donosi uzbuđenje i nestrpljenje, gdje će se pojaviti i hoće li ih biti dovoljno. Na banjalučkoj pijaci kilogram vrganja već dostiže cijenu od 25 do 28 KM.

Ispod hrastova: Starije i prozračnije hrastove šume prava su riznica vrganja. Hrast i vrganj stvaraju mikorizu, pa ovdje često nalazimo najveće primjerke.

U bukovim šumama: Bukve pružaju idealne uslove, posebno uz rubove šume gdje je više svjetla i topline. Gljive su mesnate i tamnih kapa.

U borovim šumama: Vrganji u borovim šumama imaju specifičnu aromu, često su manji i svjetliji te se vole skrivati u mahovini i među iglicama.

Na šumskim proplancima: Rubovi šuma prema livadama i proplancima idealni su za mlade vrganje, posebno nakon kišnih dana.