Kaže ovo u intervjuu za "Glas Srpske" finansijski ekspert iz Beograda Vladimir Đukanović objašnjavajući zašto se odlučio da napiše knjigu "Tajne investiranja", koja bi se u prodaji trebalo da se nađe od 20. maja.

- Školski sistem kod nas, ali i u većini evropskih zemalja ne obuhvata ovu temu. To me je nekako i natjearalo da napišem ovu knjigu, ali i da pokrenem kurseve, jer se osnove investiranja vrlo lako mogu naučiti za samo par mjeseci. Pamet nije toliko bitna, koliko sama disciplina. To je ključ svega. U današnjim vremenima gotovo je nemoguće imati normalan život bez novca, a njim se malo bavimo. I onda se pitamo zašto smo siromašni, vrteći se u krug, iz kog ne znamo kako da izađemo. To je rezultat nepoznavanja osnova investiranja. Ne budžetiramo našu potrošnju, ali i ne odvajamo određeni novac sa strane i ne ulažemo u neke profitabilne i pametne stvari. Kupuju se samo nekretnine koje imaju izuzetno niske prinose u odnosu na neke druge investicije. Takođe, bitna je posvećenost. Ne mogu se istovremeno, a dobro, raditi dva posla. Ili si doktor ili investitor. Nemoguće je oboje u isto vrijeme, jer ćete biti loši u obe stvari. I to su neke fundamentalne stvari koje su, nažalost, karakteristične za ove naše prostore - istakao je Đukanović, koji je inače jedan je od rijetkih ljudi s ovih balkanskih prostora koji je uspio napraviti uspješnu poslovnu karijeru u Sjedinjenim Američkim Državama kao broker.

Đukanović je inače bio stipendista "Open sosajatija", a zatim glavni trgovac u "Džej Pi Morganu" u Njujorku i "Džon Levin Juropu" u Londonu te partner u investicionoj firmi "Sersio kapital". Zbog svega su ga mediji svojevremeno prozvali srpskim vukom s Vol-strita.

Šta znači budžetiranje potrošnje?

Kao što država budžetira svoju potrošnju tako bi i svaka porodica trebalo da radi, da unaprijed odredi koliko će otprilike da potroši za hranu, odjeću i druge stvari. I onda se toga treba držati kao pijan plota. Ljudi sa niših prostora to ne rade i onda se pitaju gdje im odu pare, na šta potroše. Ode uglavnom na gluposti, na stvari koje vam u stvari i nisu potrebne. Znači ko živi finansijski stihijski, neminovno će biti i siromašan. Nije bitno koliko ko zarađuje, 500 ili 5.000 evra. Znam ljude koji zarađuju i 10.000 evra mjesečno, a novac im bježi iz ruku.

U knjizi objašnjavate i zašto je složena kamata koncept na kome je utemeljena ne samo naša finansijska sloboda, već i naših potomaka. Možete li pojasniti?

Kada bi neka porodica na stranu, svakog mjeseca, recimo ostavljala 100 evra, poslije 40 godina bi imala preko pola miliona. Oni koji su me kritikovali zbog ove moje izjave, nimalo ne poznaju matematiku, finansije i složenu kamatu. Smatram da svaki čovjek na Balkanu može biti milioner. I ma kako to čudno zvučalo to je ostvarivo, bez obzira na posao koji se radi. Kako su pojedine američke porodice postale bogate? Pa postale su to pridržavajući se pojedinih finansijskih postulata. Ništa preko noći ne dolazi. S druge strane, taj koncept kod nas ne važi. Želi se na brzinu, raznim prevarantskim šemama doći do novca i bogatstva.

Da li se danas isplati štedjeti, odnosno čuvati novac u bankama u kojima su kamate oko nule?

Nikako, jer inflacija jede taj novac. Ako je ona recimo sedam odsto, toliko će vam i novca biti jednostavno pojedeno, jer su kamate niske. Taj novac, koji neko ima, treba ulagati u firme i sektore koji dobro rade, u stvari i akcije koje godinama rastu, a ne stihijski i povremeno.

Većina ljudi, kada ulazi u neki određeni posao, vrlo često olako shvata biznis plan? Koje aspekte sve moramo uzeti u obzir da bi bili koliko-toliko sigurni da će nam planirani posao i uspjeti?

Prva i osnovna stvar, kao što sam već pomenuo, ne bi se trebalo baviti sa više poslova. Treba biti fokusiran na jedan. Najveća iluzija je, imam pare, uložiću ih u posao, pri tome, ne razmišljajući, da li je on i koliko isplativ. Naravno, bitna je i sama posvećenost, treba celog sebe dati da bi nešto i uspelo. I treba biti agresivan i odlučan i naravno poslovno vidovit.

Koliko je kupovina nekretnina danas isplativa, kao investicija?

Ako pogledamo kolike su cijene stanova i prihode od recimo rentanja, odgovor je vrlo jasan. Nije. Recimo, kada neko uloži novac u kancelarijski prostor, godišnji prihod se kreće oko osam ili devet odsto, u odnosu na uloženi novac. To je tri puta veći prihod nego kada kupite stan koji namjeravate da rentate. Zato je izuzetno naivno, odnosno glupo danas ulagati novac u stanove. To nije nimalo dobra biznis ideja. Vidimo da su cijene stanova otišle u nebo, a rente su ostale gotovo iste ili su minimalno porasle. Zbog toga je izuzetno loša ideja kupiti stan za recimo 100.000 evra i onda ga izdavati za 300 ili 400 evra. Nema računice, ni logike.

Mogu li nekretnine, s obzirom da cijene gotovo konstantno rastu, postati neki novi opasni balon, koji bi u jednom trenutku mogao biti probušen?

Ta opasnost uvijek postoji. Taj jedan balon u Srbiji već postoji i već je primjetan pad prometa koji se kreće oko 30 odsto. Cijene padaju, jer su naduvane. Kada je u pitanju svijet, cijene nekretnina se po nepisanom pravilu određuju na osnovu rente koju možete dobiti na tržištu. Kod nas nije tako. Ako pogledamo taj odnos, cijene i rente, možemo vidjeti da su stanovi kod nas gotovo duplo skuplji nego u nekim zapadnim i razvijenim zemljama, u kojima su i plate daleko veće. Kod nas imamo situaciju da takozvani biznismeni, kriminalci i dileri droge u stvari drže cijene stanova visokim, jer ulažući u njih, oni peru svoj novac. Njih nije briga kolika je cijena kvadrata stana i rente. Mislim da će nam biti potrebno bar desetak godina da se ovi naši prostori iščiste tih balkanskih boljki. Mislim da je samo kod nas moguće da neko kupi stan, a da ga pri tome niko ne upita odakle mu taj novac, kako ga je zaradio, koje mu je porijeklo. I sve dok je tako imaćemo ovakvu situaciju, a koju na svojoj koži najviše osjete obični ljudi.

Veliki broj investitora u posljednje vrijeme sve više kupuje zlato i srebro. Da li su ovo, i koliko, uistinu sigurne luke za kapital, da li one uopšte postoje u ovakvim turobnim finansijskim vremenima?

Zlato tradicionalno gledajući, predstavlja zaštitu od inflacije. Ono samo po sebi ne predstavlju neku investiciju, jer ne postoji prihod. Gledano kroz, istoriju, ono se pokazalo kao sigurna luka za kapital, ali šta je veliki problem? To je tajming, kada ga kupiti!

 U jednom od naših posljednjih razgovora upozorili ste da su oni koji proglašavaju pobjedu nad inflacijom u velikoj zabludi, jer će doći do novih talasa. Kakva su Vaša sadašnja predviđenja te koji su to najcrnji scenariji?

Ista meta, isto odstojanje. Svjedoci smo da se inflacija u SAD opet vraća na mala vrata. Mene brine da bi nam se mogao ponoviti crni scenario iz sedamdesetih, kada je bilo nekoliko talasa inflacije. To je tada ciklično trajalo oko deset godina. Dok traje rat u Ukrajini, izlaza nema, a ni rješenja.

Da li to znači da nam i budućnost nosi visoke cijene hrane i energenata?

Da. I to je veliki problem za obične ljude. Nema više jeftinih stvari. Bojim se da će nam i neke osnovne stvari postati nedostupne. Često se znam našaliti, da će nam i peškiri, oni bolji, postati nedostupni. Prije 30 ili 40 godina na svadbe su se kao pokloni nosili peškiri, jer su bili skupi. Sjećam se, kad sam bio mali, baka mi je davala da koristim peškire koji su bili poput šmirgla, jer je one bolje čuvala. Vadila ih jednom godišnje. Bojim se da ćemo opet doći u tu situaciju, da živimo kao naši prije 50 ili 100 godina.

Ljudi sa ovih prostora skloni su da, kada recimo imaju 20 maraka u džepu, sreću potraže u kladionicama. Kako to objašnjavate?

To je razmišljanje ljudi koji imaju koeficijent inteligencije oko 85, a što je prosjek američkog vojnika. Ne bih nikoga da vrijeđam, ali to je najveća glupost.

Kako prepoznati prevarante koji nude brze šeme za bogaćenje?

Svako ko ti nudi da ćeš postati bogat za par godina, klasični je prevarant. Tako nešto, nažalost, nije moguće, bar ne na legalan način. To su kriminalci, kojima mi dajemo svoj novac. To se mora i zakonski urediti. Ti i takvi koji nam obećavaju kule i gradove, valjda bi trebalo da imaju neku licencu za rad. Oni koji je nemaju, trebalo bi prijaviti nadležnim organima. Nažalost, toj pljački najviše su izloženi obični ljudi, oni najsiromapniji slojevi koji se hvataju za slamku spasa, a među njima su i penzioneri.

BONUS VIDEO: