Prema podacima iz lokalne uprave pod ovom uljaricom je oko 900 hektara, a smatra se da ima i manjih neregistrovanih proizvođača koji su suncokretom sasijali njive po nekoliko dunuma.

U Gredi, selu koje je poznato po vrijednim poljoprivrednicima, na sve starne polja suncokreta.

Nekoliko je razloga navelo poljoprivrednike na sjetvu ovog usjeva, a osnovni su subvencije Ministarstva poljoprivrede Republike Srpske od 400 KM po hektaru i obezbijeđen otkup suncokreta.

Suncokret je u odnosu na tradicionalne poljoprivredne kulture znatno otporniji na sušu, a tu su i drugi razlozi.

„Ne smijemo zaboraviti ni na značaj plodoreda. Sjetvom suncokreta uvodimo još jedan usjev u lanac plodoreda, a to je značajno sa aspekta smanjenja širenja korova i raznih bolesti. Značajno je i to što oko suncokreta imamo manje posla nego oko kukuruza“, rekao je poljoprivrednik Nebojša Račić iz Gradiške.

Nikola Kaurin iz Trošelja kod Nove Topole, posijao je suncokret na 22 hektara oranica.
“Najvažnije je da ne razmišljam o prodaji, koja je ugovorena i sigurna. Prerađivači uljarica vape za suncokretom i mi to vješto koristimo. Na nama, ratarima je da proizvedemo što kvalitetniji suncokret i da imamo što veće količine”, rekao je Kaurin.

Osim suncokreta poljoprivrednici se odlučuju i na sjetvu uljane repice, koja ima višedecenijsku tradiciju uzgoja u Lijevče polju. Za razliku od suncokreta uljana repica se sije potkraj avgusta, a žetva je u junu. Suncokret za žetvu dospjeva baš u vrijeme sjetve uljane repice, krajem avgusta, što je velika prednost za ratare kada je u pitanju plodored, odnosno smjena gajenih usjeva.