Za „Novosti“ Dejana Kuzmanović je govorila o knjizi, problemima sa kojima se suočavala i planovima za budućnost.

Objavila si knjigu „Heroji po šiframa“, a kasnije osnovala i Udruženje „Roda“ koje se bavi problemima sa sterilitetom. To je samo ukratko rečeno o tvom upornom radu da učiniš sebe i ovo društvo boljim. Koliko je bilo teško da sve ove ideje zažive u stvarnosti i šta te pokretalo?

Svaka ideja koja ima zadatak promijeni svijest ljudi o nekoj temi, u početku nailazi na otpor i nerazumijevanje. Sa Herojima je bilo lakše, stigmatizovanje ljudi sa malignim dijagnozama je kod nas zaista minimalno, više se nailazi na saosjećanje i ljudi žele pričati o tome, i pacijenti i njihova okolina. Kada sam osnovala Rodu, to je zaista bila prekretnica za mene. Ići putem koji treba da prokrči stazice za mnoštvo parova koji imaju dijagnozu steriliteta, a ćute o tome, zaista je hod po trnju. Zašto? Nemate naklonost zakonodavstva a nemate masu koja može da pokrene promjene, zapravo imate, ali ta masa želi da ostane anonimna. Tada sam shvatila da i dalje živimo sa uskim, ograničenim shvatanjima, da nam se mentalitet mijenja sporo ili nikako. Do danas, put Rode i mene koja sam rasla sa udruženjem je izuzetno težak, ali opstajemo, i Roda i ja. Kako? Tako što mene vodi jedna misao: ne želim da više iko prođe putem kojim sam ja morala proći

Knjiga „Heroji pod šiframa“ donijela ti je drugačiji pogled na svijet, a i ljubav tvog života, Peru Kuzmanovića. Koliko ti je u tom teškom periodu psihičkog oporavka nakon najteže bolesti predstavljalo olakšanje da pišeš o iskustvu drugih ljudi i na kraju da te ta potraga za pričama dovede i do tvoje prave osobe?

Blog Heroji po šiframa je zaista bio moj bijeg iz crnila u koje sam uplovila nakon izlječenja i povratka iz bolnice. Upoznavati ljude i saznavati da nisam sama, da se i druge bore sa istim demonima, bilo je ljekovito, oslobađajuće. Svaka priča u tom period bila je kao djelić flastera koji mi je na kraju zacijelio rane. Često znam reći da kada se rak izliječi, prava borba tek počinje, za mnoge od nas. I smatram da je tada najbitnije povezati se sa sličnima sebi.

Jedna tvoja rečenica mi se veoma urezala u pamćenje: „Platila sam mnogo. Materijalno ništa. Sve unutar mene postalo je način plaćanja – emocije, strahovi, godine, želje…“ Koliko je danas postalo tabuizirano govoriti o tome kako se osjećaš i da li se uzrok nekih oboljenja krije baš u tome što smo kao društvo skloni mnogo toga da prećutkujemo i sebi i drugima?

Davno sam negdje pročitala: jednom će da te pojede svaka riječ koju si progutala. I stojim iza toga. Mi ćutimo mnogo. Pričamo mnogo takođe, ali o nebitnim stvarima. Emocije, strahove, zebnje, često krijemo i od najbližih. Zbog straha od osude, zato što ih ne želimo opteretiti, razni su razlozi, ali uporno ćutimo o svemu bitnom. Ljiljana Habjanović Đurović u jednoj svojoj knjizi kaže da je “rak smrtonosna bolest duše”. I mislim da bolju definiciju nijedan ljekar neće dati. Iako se nekada čini da je bolestan čovjek kojem je sve ok, uvijek je u pozadini neka teška priča.

Šta je za tebe suština herojstva o kojima progovoraš u knjizi i pričama?

Mislim da čovjek postaje heroj, prvenstveno svoj heroj, kada prihvati. Za mene, suština je u prihvatanju stvari koje ne mogu da se promijene i iznalaženje načina da se ide dalje. Naučiti disati mirno zajedno sa svojim nelagodnostima. Možda se čini čudno, možda će to neko pomiješati sa mirenjem sa stvarima, ali zaista nije isto: prihvatiti sve loše kao i dobro, i nastaviti dalje na najbolji način, zaista je čin herojstva. Takođe, potrebno je sebi dopustiti ponekad ne biti dobro. Dopustiti sebi biti slab ponekad. U tome se krije velika snaga.

Kao mlada žena osnovala si Udruženje „Roda“ koje se bavi problemom steriliteta. Možeš li nam reći nešto malo više o samom Udruženju, šta trenutno radite i koliko je taj problem zastupljen u našem društvu?

Sterilitet bi, kod nas kao nacije koja je sve manja s godinama, trebao biti nacionalno pitanje, usudiću se izgovoriti tako velike riječi. Izuzetno veliki broj parova se suočava sa ovim problemom. Već odavno čitamo podatke o negativnom prirodnom priraštaju, o tome kako starimo kao nacija, a svaka pronatalitetna politika se svodi na treće, četvrto dijete. Niko ne govori o parovima koji nemaju niti jedno dijete, a žele to. Udruženje Roda najviše radi na izmjeni zakonskih propisa, to sve ide jako sporo, ali uspjehe imamo, sitne, ali mamo ih. Takođe, naš drugi cilj jeste informisati ljude, edukovati, poslati ih na pravu adresu, odnosno kliniku. I smatram da smo u tome jako uspješni, jer imamo parove koji su u lokalnoj klinici zaista bili “otpisani”, a nakon konsultacija s nama i ciljanog odlaska u drugu kliniku postali su roditelji. Parovima nudimo informacije, savjete, popuste u raznim klinikama širom Evrope, godine iskustva i različitih slučajeva. Voljela bih iskoristiti priliku i parovima iz Banjaluke saopštiti, ukoliko je nekome promaklo, da je ovogodišnji konkurs za sufinansiranje jednog postupka VTO otvoren, traje do jula i da provjere uslove te ukoliko ih ispunjavaju, prijave se. Mi smo tu za sva pojašnjenje ukoliko je potrebno.

Vjerujem da se u svom radu susrećeš sa raznim ljudima i njihovim životnim problemima. Šta je najvažnije što si naučila o sebi tokom ovih godina, a čemu su najviše i tebe drugi ljudi naučili?

Najdraža spoznaja o samoj sebi koju sam stekla godinama jeste to što sam shvatila da me i dalje duboko diraju tuđe i tuge i radosti, što mi daje nadu da sam uz sve teške stvari u životu ostala čovjek. Mislim da je to danas veoma bitno, sačuvati sebe kao čovjeka koji ima osjećaj za druge.
Drugi su me naučili mnogim stvarima, ali najbitnija od njih jeste: ne sudi nikome. Ničijim cipelama ne hodamo do našim, nikome nismo u kući, mislima, ne znamo kakve su mu emocije, strahovi, želje. Ne suditi nikome, moja velika lekcija.

Radiš li trenutno na nekoj novoj knjizi i spremaš li nove aktivnosti Udruženja?

Nova knjiga će vjerovatno sačekati neka nova vremena. Ali za Rodu pripremam nove sadržaje, novi format web site-a bi trebalo da zaživi tokom ljeta, čime će javnosti biti dostupnije informacije ne samo o sterilitetu, nego i o reproduktivnom zdravlju i zdravlju uopšte.

BONUS VIDEO: