Nakon godina bezuspješnih pokušaja da dobiju dijete, jedna porodica donijela je odluku da pretraži ruski sajt za usvajanje, i vjerovali su da su pronašli savršeno dijete.

Godine 1997. Kristal i Džesi su pronašli devetogodišnju djevojčicu za koju su odlučili da će biti njihova kćerka.

"Bila je prelijepo dijete", rekla je Kristal. "Mislili smo... ovo je starije dijete kojem možemo pružiti normalan život." Odlučili su da će se zvati Karali. Istovremeno, par je odlučio da preko iste agencije usvoji i trogodišnjeg dječaka Džošuu.

Skrivene dijagnoze i prvi problemi

Prvi problem se pojavio kada su Kristal i Džesi primili Karalin medicinski karton. "Pisalo je da je oligofrena", rekla je Kristal, koristeći zastarjeli termin za mentalni invaliditet. Međutim, agencija je uvjeravala par da je u pitanju samo "kašnjenje u razvoju". U julu su otputovali u sirotište u gradiću Boroviči. Kristal se prisjeća susreta: "Pogledala me je toplo u oči i rekla: "Ti si moja mama."

Nakon što je usvajanje potvrđeno, Kristal je počela da brine zbog Karalinog ponašanja. Preseljenjem u novi dom u Džordžiji, djevojčica je postala povučena i agresivna.

Incident na terasi

Na Božić 1998. godine, Kristal je tvrdila da je Karalin bijes dostigao tačku pucanja. Dok su se djeca igrala u dvorištu, Kristal je čula četvorogodišnjeg Džošuu kako vrišti. Izjavila je da je vidjela Karali kako drži Džošuu preko ograde terase na visini od devet metara.

"Na njenom licu su bili bijes i mržnja", rekla je Kristal. Na pitanje zašto to radi, djevojčica je navodno odgovorila: "Ubiću ga, ljuta sam na njega." Kada je Kristal pitala da sigurno to ne namjerava, Kristal tvrdi da je odgovorila da zaista to želi da uradi. Karali je također rekla roditeljima da čuje glasove i ima halucinacije. Par ju je smjestio u psihijatrijsku bolnicu gdje je provela mjesece.

Novi dokumenti i strah u kući

Kristal i Džesi su tada dobili dodatna dokumenta iz Rusije u kojima je stajalo da je Karalina biološka majka bila "amoralna i antisocialna", a da je djevojčicu ostavljala "prljavu, gladnu i u prnjama". Otkrili su i da je Karali u sirotištu bila na odjeljenju za djecu sa posebnim potrebama, što im agencija ranije nije saopštila.

Zbog straha za Džošuinu bezbjednost, roditelji su u kuću postavili sigurnosne kamere i alarme na Karalina vrata. Čak su sina poslali da živi kod bake u Teksas kako bi ga zaštitili. Dok su neki psihijatri tvrdili da djevojčica pati od poremećaja vezivanja, drugi su smatrali da su Kristal i Džesi "hladni i distancirani" prema kćerki.

Povratak u Rusiju i poništenje usvajanja

Do 1999. godine, par je odlučio da je vrati. "Ne možemo više da joj budemo roditelji", rekao je Džesi.

Karali je vraćena u Rusiju u zaključano odjeljenje psihijatrijske bolnice. Prije nego što su je ostavili, djevojčica je plačući govorila: "Nisam pokušala da ga ubijem, samo sam htjela da ga podignem jer je bio težak. Volim ga. Mama i tata ne razumiju." Početkom 2000. godine, usvajanje je pravno poništeno.

Druga strana priče i šokantni obrt: Ko je danas Sabrina?

Dvije decenije kasnije, djevojčica koja se danas zove Sabrina ispričala je svoju verziju.

Priznala je da je kao dijete izmišljala da čuje glasove jer je bila depresivna i željela je da ode iz te porodice jer je osjećala da Džošuu vole više nego nju.

Što se tiče incidenta na terasi, tvrdila je da je samo pokušavala da ga snese niz stepenice: "Kristal je ponavljala: "Pokušala si da ga ubiješ". Na kraju sam samo rekla da."

Nakon dva mjeseca u ruskoj bolnici, žena koja je prvobitno organizovala usvajanje, Nina Kostina, vratila ju je u Ameriku. Godine 2002. usvojila ju je nova porodica u Sjevernoj Karolini.

Sretan kraj i oproštaj

Sabrina je završila srednju školu, volontirala u Africi pružajući medicinsku pomoć i počela da radi u bolnici. Godine 2014. udala se za učitelja Fila Koldvela, s kojim danas ima četvoro djece (tri kćerke i jednog sina), prenosi "Miror".

"Zaljubila sam se u njega kada sam ga vidjela kakvu interakciju ima sa djecom", rekla je Sabrina.

Sabrina naglašava da ne pije nikakve lijekove i da nema nikakvo mentalno oboljenje.

Uprkos traumi, Sabrina kaže da ne mrzi Kristal i Džesija: "I dalje ih poštujem. Da sam bila u njihovoj koži, vjerovatno bih uradila isto."

Ipak, dodala je jednu stvar koju ona nikada ne bi uradila: "Ja nikada ne bih vratila dijete nazad. Naučila sam da oprostim svojoj prošlosti. Da nisam prošla kroz sve to, danas ne bih imala ovaj divan život."