U Evropi poznate kao Amazonke, a u Sjevernoj Africi pod nazivom Haris al-Has („privatne straže“), bile su elitna jedinica ženskih tjelohranitelja koja je štitila Muamera el Gadafija više od dvije decenije. Njihova posvećenost diktatoru, glamur i disciplina bili su u kontrastu sa stvarnom brutalnošću i kontrološću koju su morale da trpe.
Život u 77. brigadi
Jedinica je bila smještena u centralnom Tripoliju, u okviru 77. brigade, ogromne baze uništenih hangara. Preživjeli dijelovi baza otkrivaju pomiješane tragove svakodnevnog života rasute cipele, odjeću, fotografije i lične predmete. Mnoge od žena su bile prisiljene i zlostavljane od strane visokih funkcionera Gadafijevog režima, uključujući i šefa unutrašnje bezbjednosti Mansura Dhaa.
Neke pripadnice morale su da učestvuju u borbama ili čak izvrše ubistva kako bi spasile sopstvene živote, dok su druge, poput Jamile Calipha al-Arun, zauzimale menadžerske ili logističke funkcije, raspoređujući oružje i organizujući jedinice.
Gadafijeva komandantkina bila je žena po imenu Fatima Baroud, a podređenim tjelohraniteljkama uterivala bi veliki strah u kosti. O užasima koje su proživljavale tokom svoje službe, mnoge djevojke su progovorile nakon ubistva libijskog tiranina.
„Tamo sam silovana“, rekla je jedna do njih, po imenu Nisrin Gerijani.
„Dolazili bi po nas, uzeli za ruku i vodili niz hodnik. Znale smo šta će se desiti“, dodala je.
Nisrin tvrdi da ju je seksualno napastvovao i Gadafijev bivši šef unutrašnje bezbjednosti, Mansur Dao.
Kriterijumi i selekcija
Prema svjedočenjima, elitni dio garde bio je strogo selektovan – žene su morale biti visoke, lijepe i imati dugu kosu. Oko 400 žena služilo je u ovom elitnom krugu tokom deset godina, dok su ostale članice 77. brigade obavljale pomoćne ili borbene zadatke. Gadafi je navodno insistirao da njegova garda bude isključivo od djevica.
Uloge unutar režima
Uprkos zlostavljanju i prisili, neke žene imale su prominentne položaje u Gadafijevom unutrašnjem krugu. Njegov privatni kabinet često su nadzirale Mabrouka al-Mashat, Howa Tuergi i Judia Sudani, organizujući događaje i prateći dnevne aktivnosti porodice. Gadafijeve ženske garde bile su oči i uši režima, često jednako važne kao i muški obavještajci i stražari.
U noći 20. avgusta 2011, dok je Tripoli gorio, jedan Gadafijev vojnik naredio je Nisrin da ubije trojicu pobunjenika. Kaže da je to učinila kako bi spasila sopstveni život.
„Šta sam mogla da uradim? Da to nisam uradila, ne bih bila ovdje, ali ni ovako nisam ovdje. Šta je bolje?“, kroz jecaje je pričala prije skoro deceniju i po.
Pored nje u zatvoru Džadida u istočnom Tripoliju sjedjele još dvije žene, takođe dio jedinice 77. brigade, poznate kao Haris al-Šabi.
Jedna od njih, Nisrin Abdul Hadi, tada samo devetnaestogodišnjakinja, rekla je da ju je porodica poslala da se pridruži Gadafijevoj vojsci. Uhapšena je u uporištu lojalista Abu Selimu, u jednoj od posljednjih borbi za glavni grad, i optužena za dostavljanje zaliha vojnicima lojalistima.
Imala je oči prestrašenog djeteta koje se osjeća potpuno izgubljeno.
„Imale smo tri zadatka. Podržavati mušku vojsku, obavljati ceremonijalne dužnosti, poput čuvanja, i boriti se ako je potrebno“, rekla je.
Posljedice pada režima
Poslije pada Tripolija, baze garde bile su pljačkane i uništene, a mnogi tragovi njihovog prisustva nestali. Preživjeli svjedoci opisuju i traumu, i lojalnost, pokazujući koliko je Gadafi zavisio od ovih žena u održavanju svog ličnog i političkog uticaja.
(Kurir)
Komentari (0)