Međutim, kada se takva pitanja otvore bez javne rasprave, bez potpune dokumentacije i bez jasnih garancija za lokalno stanovništvo, ona prestaju biti razvojna šansa i postaju izvor opravdane zabrinutosti.

U tom kontekstu važno je otvoriti pitanje na koji način se donose odluke o eksploataciji prirodnih resursa, uključujući potencijalna nalazišta litijuma na Majevici, te kakvu ulogu u tim procesima imaju međunarodni politički i ekonomski interesi.

Majevica: potreba za oprezom i transparentnošću

Majevica se u javnosti posljednjih godina pominje kao područje s potencijalnim mineralnim resursima, uključujući litijum i prateće elemente. Iako se često iznose vrlo visoke procjene o količinama i vrijednosti tih resursa, ne postoji dovoljno javno dostupnih, nezavisno potvrđenih podataka koji bi opravdali brzinu i netransparentnost s kojom se pojedini projekti najavljuju.

Građani s pravom traže odgovore na osnovna pitanja:

• ko je sprovodio istraživanja i po kojim metodologijama,
• kakvi su ekološki rizici po vodu, zemljište i zdravlje ljudi,
• kakav je pravni osnov za eventualne koncesije
• i ko snosi odgovornost ukoliko dođe do trajnih posljedica po životnu sredinu.

Otpor lokalnog stanovništva i inicijative poput građanskih peticija nisu izraz „antirazvoja“, već zahtjev da se razvoj ne sprovodi mimo ljudi koji na tom prostoru žive.

Geopolitički kontekst ne smije biti izgovor

U međunarodnim medijima i analizama često se pominju širi geopolitički odnosi – od Venecuele i nafte do globalne trke za litijumom. Ipak, Bosna i Hercegovina, kao i Republika Srpska, ne smiju postati kolateral u velikim energetskim i političkim nadmetanjima.

Bilo kakve spekulacije o tome da se prirodni resursi nude kao dio političkih dogovora, ublažavanja sankcija ili međunarodnog pozicioniranja dodatno naglašavaju potrebu za institucionalnom kontrolom, parlamentarnim nadzorom i javnom raspravom.

Prirodna bogatstva nisu privatna imovina bilo koje političke strukture – ona pripadaju građanima i budućim generacijama.