Sa 50 američkih dolara u džepu i nešto odjeće, 17-godišnji Adžmal Ahmadzai napustio je Avganistan u avgustu 2021. Godinu dana kasnije, njegovo tijelo vraćeno je kući u provinciji Logar na istoku zemlje.

Adžmal, koji se utopio pokušavajući da pređe rijeku Drinu na granici Srbije i Bosne i Hercegovine (BiH), jedan je od nekoliko desetina migranata koji svake godine stradaju na Zapadnom Balkanu.

Dok im tijela polažu u grobove bez imena i prezimena, porodice hiljadama kilometara daleko tumaraju u mraku, pokušavajući da saznaju šta se desilo sa njihovim voljenima.

„Kada smo čuli da je Adžmal nestao u Drini, nije bilo nikoga da nam pomogne. Bili smo preplašeni ne znajući da li je dobro i gdje je.

„Nije postojao nijedan zvaničan kanal koji smo mogli da iskoristimo za potragu”, govori Stana Gul Ahmadzai, Adžmalov brat od tetke, tokom Skajp razgovora.

Danonoćno tragajući za bilo kakvim informacijama o zemljama na drugom kraju sveta, otkrio je zatvorenu Fejsbuk grupu „Mrtvi i nestali na Balkanu”.

„Bila je to stranica nade za nas”, kaže za mesto puno poziva u pomoć porodica čiji su članovi nestali, neki i pre više godina.

Tu je pronašao Nihada Suljića, aktivistu iz Tuzle, koji će mu tokom narednih nedelja pomagati da u Avganistan vrati tijelo brata.

„Tragajući za Adžmalom, shvatio sam koliko je bilo ukopanih migranata."

„Bilo je važno sahraniti ove ljude, ali je još važnije bilo obilježiti njihove grobove da bismo im vratili dostojanstvo.

„Na kraju, oni moraju da dobiju ime i prezime”, kaže Suljić, stojeći među malim spomenicima na groblju u Bijeljini, u Republici Srpskoj, jednom od dva entiteta Bosne i Hercegovine, gdje su hiljade stradale i izbjegle tokom etničkih sukoba 1990-ih.


Umjesto godine smrti i rođenja, na crnom mermeru je uklesan dan kada je tijelo otkriveno. Na mjestu gde bi trebalo da pišu ime i prezime - urezano je kratko NN.

Nedaleko od groblja, u starom dijelu bolnice Sveti vračevi patolog Vidak Simić čuva uzorke uzete tokom obdukcije stradalih migranata.

Mali dijelovi butne kosti, brižljivo spakovani u bijele koverte, posljednja su šansa da se otkrije identitet putem DNK analize.

„To tijelo neko traži - otac, majka, brat, sestra."

„Zašto ne dati tim porodicama mir, da znaju gdje su njihovi srodnici, kako su preminuli."

„U svakoj vjeri tijelo mora dobiti identitet, jer je prije umiranja u njemu bila duša”, govori doktor.

Tokom potrage za Adžmalom, Nihad Suljić je upoznao Simića, koga opisuje kao „rijetko ljubaznog čoveka dobrih namjera”.

Doktor Vidak Simić obdukovao je prvo tijelo stradalog migranta 2016. godine

Od tada mu šalje fotografije nestalih i obilježja poput tetovaža, koje dobija od porodica, kako bi ih uporedio sa tijelima koja obdukuje.

Obojica znaju da se mora pronaći sistemsko riješenje za identifikaciju, što oni kao pojedinci ne mogu da urade.

Odnedavno su korak bliže cilju da se napravi baza DNK stradalih, pošto je Međunarodna komisija za nestale (ICMP) najavila da će preuzeti uzorke koje je Simić sačuvao.

„Cilj, koji je podržala mreža aktivista, jeste da se uporede ovi uzorci sa DNK porodica koje traže voljene”, navodi ICMP u pisanom odgovoru.

ODLAZAK


Pošto su se američke snage povukle iz Avganistana u avgustu 2021. godine, Adžmal Ahmadzai odlučio je da krene na opasan put ka Zapadnoj Evropi.

„Rekli smo mu: ‘Mi ovdje živimo, trebalo bi i ti da ostaneš, ne idi nigdje‘.

„On je, međutim, pozajmio pedesetak dolara i otišao. Želio je kvalitetno obrazovanje, dobar posao, da novčano pomogne porodici i tako ostvari majčine snove. Njegovom smrću, potopljene su nade cijele porodice”, govori Ahmadzai.

Od Irana, preko Turske do Bugarske i Srbije, oslanjajući se na krijumčare, uz novac koji mu je porodica povremeno slala, posle skoro godinu dana našao se nadomak Bosne.

Da bi ušao u zemlju iz Srbije, trebalo je da prepliva Drinu, rijeku duž granice koja djeluje varljivo pitomo.

Njegov saputnik nam je ispričao da je jednom uspio da pređe i to kao vođa grupe, iako nije umio da pliva.

„Vratio se da pomogne drugima koji su ostali na obali. Tada je nadošla voda koja ga je odnijela”, priča dok mu se lice širi u osmijeh ponosa na mlađeg brata.

Njegove oči, međutim, pune su suza, koje sve vrijeme razgovora pokušava da zadrži.

Zapadnobalkanska ruta koju je Adžmal koristio, uglavnom je put kojim izbjeglice i migranti sa Bliskog Istoka, Azije i Afrike putuju da bi stigli do zemalja Evropske unije.

Tokom 2022. godine u zemljama Zapadnog Balkana registrovano je oko 192.000 migranata, što je skoro 60 odsto više nego godinu dana ranije, pokazuju podaci Međunarodne organizacije za migracije (IOM).

Izveštaj IOM-a takođe navodi da ih je najviše boravilo u Srbiji, odakle su se kretali dalje ka Mađarskoj, Hrvatskoj ili Bosni i Hercegovini.

Da bi iz Srbije ušli u BiH, najčešće su koristili dio između grada Zvornika i graničnog prelaza Šepak, duž koga se pruža Drina, rijeka koju Vidak Simić dobro poznaje i voli, ali je opisuje kao „podmuklu”.

Voda djeluje mirno i čini se da se može pregaziti u nekoliko minuta. Ali blistavo zelena površina krije opasne kovitlace i nestabilno dno.

„Mnoga tijela se nikada neće naći”, govori Simić dok rukama pokazuje kako riječne struje nose i prevrću šljunak i komade drveta.

POVRATAK


Posljednjeg dana jula 2021. porodica Ahmadzai saznala je od jednog od Adžmalovih saputnika da je 17-godišnjak nestao u Drini.

Četiri dana kasnije, Stana Gul Ahmadzai postavio je u grupi „Nestali i mrtvi na Balkanu” fotografiju brata snimljenu tokom puta, moleći da se jave ljudi koji imaju informacije o njemu.

U bordo majci sa natpisom Change started (Promjena je počela), Adžmal se osmjehuje, dok se iza njega vidi more.

Fotografija je, na molbu Nihada Suljića, objavljena i na lokalnim zvorničkim portalima.

Ubrzo se javio pripadnik civilne zaštite koji je nekoliko dana ranije prisustvovao pronalasku tijela muškarca nalik Adžmalu.

Suljić kaže da je „najveća borba bila ubjediti institucije da ne pokopaju tijelo dok se ne potvrdi da je to Adžmal.”

„Ako bi tijelo bilo pokopano, to bi dodatno otežalo povratak jer bi bila potrebna dozvola za ekshumaciju”, priča 33-godišnji mladić, koji je zaposlen u jednoj privatnoj firmi gde obavlja administrativne poslove.

Godinama unazad samoincijativno pomaže migrantima poslije osmočasovnog posla, dijeleći lekove, hranu, važne informacije.

„U početku sam ih dočekivao i ispraćao, a sad je došao trenutak da govorimo o identifikaciji i povratku tijela stradalih”, govori.

Dok je Nihad obilazio policijske stanice i mrtvačnice u Bosni, Stani je vrijeme isticalo u Avganistanu.

Porodica je strahovala da bi Adžmalovo tijelo moglo da bude ukopano.

Bilo je previše stvari koje je morao da uradi, a na svakom koraku nailazio je na zid.

U Avganistanu, jednoj od najsiromašnijih država svijeta gdje 85 odsto stanovnika živi sa manje od jednog dolara dnevno, ne postoji ustanova u kojoj je mogla da se uradi DNK analiza srodnika neophodna za identifikaciju.

Zbog toga je Adžmalov brat morao da putuje u susjedni Pakistan, gdje su se rezultati čekali dvije nedelje.

Uz to, u Kabulu nema ambasade BiH pa niko iz Avganistana nije mogao da dobije vizu.

Na kraju je na Balkan doputovao rođak iz Francuske da bi potpisao dokumenta neophodna za transport tijela.

Tokom mjesec i po dana neizvjesnosti, porodica se borila i da uz pomoć prijatelja sakupi 12.000 dolara, koliko je bilo potrebno da se tijelo 17-godišnjeg mladića vrati kući.

„Kada je stiglo, Adžmalovo tijelo je bilo neprepoznatljivo."

BEZIMENI


Poslije prve obdukcije tijela migranta, Vidak Simić nije mogao da se oslobodi osjećaja da njegov posao nije završen predajom nalaza i foto-dokumentacije tužilaštvu.

Ovaj patolog, čija je odluka da nikada ne upotrebi riječ „leš”, kaže da bi tačka mogla da se stavi tek kada stradali dobiju identitet.

„Koji god posao da radite, morate ga raditi profesionalno i do kraja”, kaže.

Njegova obaveza je da pri svakoj obdukciji izuzme mali uzorak koji bi mogao da se iskoristi za kasniju DNK analiza.
„Pri prvoj obdukciji riješio sam da čuvam te uzorke. Do kada - nisam znao”, priznaje.

VEĆINA NESTALIH OSTAJE NEIDENTIFIKOVANA


Više od 66.000 ljudi sa Bliskog Istoka i iz Centralne Azije je od 2014. godine stradalo ili im se izgubio svaki trag dok su pokušavali da stignu do cilja - neke od zemalja Evropske unije, pokazuju okvirni podaci Međunarodne organizacije za migracije (IOM).

Među onima čija je smrt potvrđena, samo je trećina identifikovana, navodi IOM.

Na Zapadnom Balkanu je stradalo ili nestalo 377 izbjeglica od 2014. godine.

„Neophodno je razviti održive i efikasne sisteme za skupljanje podataka o nestalim migrantima i izbjeglicama ne samo u BiH i na Balkanu već u cijelom svetu”, navodi ICMP u pisanim odgovorima.

Oni dodaju da je do sada kroz program Nestali migranti i izbeglice podržana saradnja među državama Mediterana kako bi porodice pronašle nestale članove.

Stana Gul Ahmadzai vjeruje da države moraju imati mnogo više razumijevanje za porodice nestalih, koji iz izolovanih dijelova svijeta poput Avganistana pokušavaju da saznaju istinu i da se prepreke poput strogih pravila o DNK testiranju moraju promijeniti, piše BBC.

BONUS VIDEO: 

;t=1s