Sinoć su čarojice došle do kuće ljevčanskog domaćina, blagosiljali mu dom, a on ih darivao. U ovoj veseloj družini bili su i baba i mlada, odnosno prerušeni muškarci, pa su se svi skupa dobro nasmijali.
- Živio gazda, im'o vazda! Bog ti dao volove i torove – uzvikivao je jedan od članova ove vesele družine.
SJEĆANJA STARIJIH LIJEVČANA
Čarojice ne valja nikada prebrojati, dva do tri čovjeka iz te grupice uvijek bi trebalo da ostanu u mraku, a ostali ulaze u kuću kod domaćina ispričao je Novak Paspalj iz sela Srpski Vakuf.
Koliko se on sjeća iz priča svojih predaka, ko je zadnji prebrojan ne piše mu se dobro, to je narodni običaj.
- Ne valja i kada neko ne otvori vrata, onda čarojice kunu i proklinju - priča Paspalj.
Sjeća se prizora iz svog djetinjstva kada čarojice uoči Aranđelovdana dođu i na sebi nose razne klepke, praporce, zvona i raznorazne maske na licima.
- Svako ima svoju ulogu. Tu su baba i đed, mlada i mladoženja i još njih maskiranih u razne životinje, pa kada uđu u kuću čačkaju vatru, a đed simbolično jaše babu. To je bila prava atrakcija - kroz smijeh priča Paspalj.
Sjeća se i nabrajalice koju čarojice govore ispred svake kuće:
- Otvor' dom domaćine sreća ti se otvorila, nesreća zatvorila!
- Rodila ti pšenica bjelica i u kuću sva muška dječica.
- Bio ti klas k'o popov štap,
- bio ti snop k'o pop,
- bio ti stog k'o zelen bor i na njemu sjedi gospod Bog!
- Bila ti glavica kupusa ko naše babe gu*ica!
- A ostali viču Amin, Amin, Amin!
Kada domaćin otvori vrata, čarojice blagosiljaju, a ukućani ih darivaju onim što imaju – hranom, priglavcima, novcem ili žitom.
PORIJEKLO ČAROJICA ILI KOLEDARA
Koledari i čarojice su običaji koji potiču od davnih vremena prije doseljavanja Slovena na jug, a Sloveni su ga primili iz rimske ili grčke kulturne sfere.
Na našim prostorima kao ekvivalent gradskim karnevalima javljaju se u seoskim sredinama ritualni ophodi sela u vidu koledara ili čarojica, u toku zimskih božićnih praznika i proljetnih vaskršnjih praznika sa ciljem da ojačaju neku duhovnu-natprirodnu komponentu u toj sredini.
- U Vujaklijinom Leksikonu stranih rječi i izraza nije pronađen ni jedan podatak o pojmu čarojica, međutim u leksikonu je objašnjeno da koleda potiče od latinske riječi „calendae“ što označava povorku mladih momaka koji u božićnoj sezoni idu od kuće do kuće i igraju i pjevaju pjesme, kojima se dočarava plodnost i bogatstvo i za koje je karakterističan pripjev koledo - kazao je etnolog Vladimir Đukanović.
Kaže da, kada čarojice krenu, red je da se obiđe čitavo selo, ne smije se nijedna kuća promašiti.
- Ako se slučajno susretnu čarojice suprotnih sela bude i razbijenih glava - prisjeća se Paspalj i dodaje kako je jedne godine neko od mještana u mraku ugledao čarojice i bježeći od njih upao u nekakav kanal i povrijedio nogu.
Ovakve običaje moramo sačuvati od zaborava i njima učiti i našu djecu, poručuje Novak Paspalj, jer bez toga nemamo budućnosti.
BONUS VIDEO:
.jpg)
