Svako ljeto s porodicom odlazi tridesetak kilometara od rodnog Travnika, u centralnom dijelu Bosne i Hercegovine, kako bi na brdu Hrastićevo njegove ovce imale dobru ispašu, piše Radio Slobodna Evropa.


Kaže da ustaje rano, ručno pomuze ovce i vodi ih na ispašu.
- Pokušao sam ovce da zamijenim drugim poslom, te sam otišao u Hrvatsku na građevinu, ali nisam uspio - kaže Husić.

Čuvanje ovaca, kako kaže, velika je odgovornost. Plata za taj posao je do 2.000 maraka (oko 1.000 evra).

- Sve zavisi kakav si čoban, pa da te neko plati da radiš ovo. Ako će te neko poslati da čuvaš, a cijeli dan misliti o tebi, ne vrijediš nipošto - dodaje Husić.

Na planini mu u čuvanju ovaca pomaže pas koji je dresiran za taj posao.

Ahmed brine i o zdravlju ovaca, a ako je neka od njih povrijeđena, sam ih liječi.

Najteže mu pada kada s ovcama ide na ispašu daleko od kuće.

- Psihički moraš da budeš jak za ovog posla. Ali se ne bih mijenjao za nešto drugo i kancelariju, nema tih para. Naučio sam na svoju slobodu i svoju prirodu - ističe Ahmed.

Državnim podsticajima za bavljenje nomadstvom, kako kaže, nije zadovoljan.

- U Srednjobosanskom kantonu (jednom od 10 kantona u FBiH) imaš samo (podsticaj) na jagnjad, na ovcu nemaš - dodao je.

Porodici Husić, uzgajanje ovaca i pravljenje sira je jedini izvor prihoda.

Enesa Husić, Ahmedova majka, kaže da od mlijeka proizvodi sir.

- Sir se pravi majom, ovce se ujutro pomuzu, onda mlijeko procijediš, majom zamajiš, i pokriješ ga. Stoji dva do tri sata. Onda uzmeš sir, staviš ga u kese i onda se ponovo cijedi. Kasnije uzmeš i izrežeš ga, te slažeš u kace i soliš. Stavim kamenje i uvijek mora da bude u vodi - kaže Enesa.

BONUS VIDEO: