Iza Anđe su ostali sinovi Cvijetin i Mikajlo i kćerka Slađana, sa svojim porodicama.

O tragičnoj sudbini svoje porodice, Anđa je ostavila svjedočanstvo za Memorijalni centar Republike Srpske, zapis o gubitku supruga i životu obilježenom višedecenijskom potragom za istinom. Njena priča zabilježena je i u filmu „Svjedok“, autora Denisa Bojića.

Anđin suprug Ivan, rođen 5. jula 1954. godine, bio je pripadnik Vojske Republike Srpske, a stradao 1993. godine, tokom napada na srpska sela u okolini Bratunca. Na Božić, 7. januara, Ivanu se izgubio svaki trag. Anđa je godinama tražila odgovor o njegovoj sudbini, obraćala se institucijama i davala DNK uzorke, ali njegovi posmrtni ostaci nikada nisu pronađeni.

U trenutku Ivanovog nestanka njihovi sinovi imali su trinaest i dvanaest godina, a kćerka sedam. Anđa je ostala sama sa troje djece, koje je podigla i izvela na životni put.

„Nismo imali ništa. Ni tanjir, ni kašiku, ni krevet. Ali čovjek sve stekne ponovo. Samo onoga koga izgubiš ne možeš vratiti“, govorila je.

Jedna od rečenica kojima je opisala težinu života bez saznanja o sudbini supruga bila je:

„Najteže je kad nemaš grob. Nemaš gdje da zapališ svijeću, nemaš gdje da odeš i popričaš s njim.“

Anđa nije dočekala odgovor o sudbini svog supruga. Njeno svjedočanstvo Memorijalni centar Republike Srpske sačuvao je kao trajni zapis o stradanju srpskih porodica i sudbini porodica nestalih. Kompletno svjedočanstvo dostupno je na sljedećem linku.

Anđa Đukanović biće sahranjena danas, 18. novembra 2026. godine. Memorijalni centar Republike Srpske upućuje iskreno saučešće porodici i prijateljima.

"Neka joj je vječan mir i pokoj duši".