Danas su penzioneri i uživaju na svom imanju u prigradskom naselju Kozinci. Imaju baštu, po koju voćku i troje unučadi. Danas im je društvo uz kafu pravila unuka Isidora.

„Sada uživamo sa svojom djecom i unucima, na prelijepom vlastitom imanju. Ne žurimo nigdje. Često, kao danas, dođemo na kafu, uživamo pored Save, sretnemo uvijek dosta poznanika, razmijenimo po koju riječ, evociramo uspomene i zadovoljni se vratimo kući“, rekla je Snježana.

Njen suprug Drago, osim u fizioterapeutskoj ambulanti u Domu zdravlja, proveo je 44 godine na klupi za rezervne igrače i u stručnom štabu Fudbalskog kluba Kozara. Za to vrijeme pratio je Kozaru na više od dvije hiljade utakmica.

„Ne samo na utakmice, dolazio sam i na treninge, pratio rad cijelog tima, sanirao povrede, savjetovao igračima kako da se najbrže oporave, kako da vježbaju da se ne povrijede i kako da zdravo i sportski žive.

Za 44 godine mog rada u Kozari izmijenjalo se više od 30 trenera. U dobrom sjećanju ostali su mi Ilija Miljuš, Velimir Sombolac, Mirko Bazić, Cvijetin Blagojević, Slavko Krstić i mnogi drugi.

Brinuo sam i o zdravlju Borčeta Sredojevića, Vinka Marinovića, Siniše Đurića, Saše Race i mnogih ovdašnjih asova. Pamtim jedno prelijepo vrijeme u Kozari“, rekao je Drago Vujanović.

Vujanovići su bili cijenjeni i kod pacijenata i fudbalera, ali i kod plejade gradiških ljekara sa kojima su radili. Nemaju nijednu mrlju u karijeri, a poznati su po vječnom osmijehu, staloženosti i želji da pomognu običnom čovjeku.

I u tome su, kako svjedoče godine njihovog rada i brojni ljudi kojima su pomogli, uspjeli.