"Tri godine proveo sam u Njemačkoj. Vidio sam kako izgleda život tamo i odlučio se vratiti te nastaviti posao kojim se bavila moja porodica. Gdje god da živiš, moraš raditi, ali ovdje ipak imaš više vremena za život", kaže Dolić u razgovoru za "Fenu".

Ovaj 26-godišnjak prije četiri godine krenuo je s dvadesetak hektara, a proizvodnju je iz godine u godinu širio do današnjih 230 hektara nasada.

Najveći dio površina zauzima silažni kukuruz, uzgaja i soju, dok dio zemljišta koristi za košnju, proizvodnju sijena i rolo-bala.

Većinu posla obavljaju on i otac, dok im u vrijeme intenzivnijih sezonskih radova pomaže još nekoliko ljudi. Ulaganjem u veću i savremeniju mehanizaciju nastoje posao učiniti efikasnijim i smanjiti potrebu za dodatnom radnom snagom.

Dolić kaže kako se u poslu dobro nadopunjuju. Otac donosi dugogodišnje iskustvo u mehanici i radu na zemlji, dok se on lakše snalazi s novim tehnologijama koje sve više ulaze u svakodnevnu poljoprivrednu proizvodnju.

"Što se tiče mehanike i rada u polju, puno sam naučio od oca. S druge strane, danas ima puno nove tehnologije i tu se ja lakše snalazim, navodi Dolić.

Svake godine nauči nešto novo

Ističe kako je poljoprivreda posao u kojem se čovjek stalno mora prilagođavati i učiti bez obzira na godine iskustva.

"Svake godine naučiš nešto novo, bilo da je riječ o sjetvi, zaštiti biljaka, uslovima sijanja ili pripremi tla. To je izazovan posao", kaže Dolić.

Dodatni izazov ove godine donijela je suša, koja je ostavila posljedice i na njihovim površinama. Dolić procjenjuje kako bi urod mogao biti oko 20 odsto manji u odnosu na prošlu godinu, iako se usjevi zasad relativno dobro drže.

"Puno ulažemo u tlo, koristimo kvalitetna gnojiva i redovno radimo analize zemlje. Kukuruz je sada u fazi oprašivanja i moguće je da će zrno biti nešto sitnije nego prošle godine, ali za sada je stanje zadovoljavajuće", kaže Dolić.

U proizvodnji se, dodaje, nastoje osloniti na stručne preporuke, ali i na iskustvo koje stiču iz sezone u sezonu.

"Struka je na prvom mjestu, ali puno toga dolazi i iz prakse. Nešto pokušate pa vidite što se pokazalo dobrim. Radimo analizu tla i zemlji dajemo ono što joj je potrebno", ne radimo napamet, govori Dolić.

Gotovo sve što proizvedu prodaju

Oko 90 odsto njihove proizvodnje čini silažni kukuruz, a uz njega uzgajaju i soju. Sve što proizvedu plasiraju na tržište Bosne i Hercegovine.

Jedan od većih kupaca je farma Marena u Posušju, kojoj godišnje isporučuju nekoliko hiljada tona silažnog kukuruza, a sarađuju i sa drugim farmama. Dolić kaže kako za sada nemaju problema s plasmanom te da bi mogli prodati i veće količine kada bi ih mogli proizvesti.

"Najteže je dok se ne probijete na tržište. Kada imate kvalitet i ljudi prepoznaju da je proizvod dobar, onda vas sami traže. Mi praktično sve što proizvedemo prodamo. Najviše radimo na kvalitetu i na tome da kupci budu zadovoljni", ističe Dolić.

U širenju proizvodnje pomažu im i podrške za poljoprivredu. Dolić je ove godine, kao mladi poljoprivrednik, ostvario podršku Grada Livna koju je iskoristio za nabavku pneumatske sijačice za kukuruz, a koristi i federalne te kantonalne programe podrške za novu mehanizaciju.

Takve programe smatra važnim, ali naglašava kako podrške same po sebi nisu dovoljne bez vlastitih ulaganja i rada.

Cilj mu je 300 hektara i tov bikova

Ni sadašnjih 230 hektara ne vidi kao konačnu granicu. Cilj mu je ratarsku proizvodnju povećati na približno 300 hektara, a nakon toga razmišlja i o pokretanju tova bikova.

Proizvodnja mlijeka za sada ga manje privlači zbog nestabilnih cijena i visokih troškova.

Nakon iskustva života i rada u Njemačkoj, Dolić vjeruje kako mladi koji su spremni ozbiljno raditi i ulagati svoju budućnost mogu graditi i u Livnu.

"Ko se želi truditi, može uspjeti i ovdje. Može se jako lijepo živjeti od poljoprivrede, ako se čovjek tome posveti i ozbiljno radi", poručuje Dolić.