Dok jedni sanjaju o povratku i tvrde da nema tih para koje mogu platiti kafu sa prijateljima i blizinu porodice, drugi poručuju da se u domovinu ne bi vratili ni za duplo veći iznos.

Za mnoge, računica je jasna. Zdravlje, porodica i mir nemaju cijenu. Neki su ovaj korak već napravili i ne kaju se.

„Ja napustila posao od 4.200 neto i došla kući na 1.300. Nikad srećnija i zadovoljnija“, „Nema tih novaca na svijetu koji mogu platiti toplinu doma i porodice“, „Ja sam to uradio, vratio se iz Njemačke u Srbiju. Teško je, ali bolje se osjećam nego tamo“, „Moj muž je napustio posao od 2.500 evra i došao kući, radi za 1.500 KM. Ljepše nam je kad smo skupa. Radimo oboje, dosta nam je.“

Neki poručuju da su 3.200 evra smješne pare da bi se zbog njih selilo, učio novi jezik i prihvatala tuđa kultura, osim ako je čovjek bukvalno gladan.

Javio se ogroman broj onih koji domovinu vide kao mjesto iz kojeg se bježi, a ne u koje se vraća. Kao glavne razloge, ljudi navode politiku, korupciju i što 1.300 evra na Balkanu više nije nikakav luksuz.

„Ko misli da može na Balkanu da se živi sa 1.300 evra u velikoj je zabludi. Sa današnjom inflacijom 1.300 evra vrijede 700 evra“, „Nikada se ne bi vratila zbog političke korupcije“, „Tamo u tim bivšim zemljama Jugoslavije da je bilo dobro, ne bi mi morali otići. Lijepo njima, meni još ljepše“, „Ja se u Bosnu ne bi vratio ni za 2.500 evra, a ne 1.300“, „Ne postoji ta plata za koju bi se vratio, tačka“, „Moja zemlja je Norveška i super mi je, a tamo dole ne idem ni na odmor, a kamoli da se vratim“…

Bilo je onih koji su navodili kako je na ovim prostorima i dalje bitno koje si vjere, a drugi podsjećali na surovu ekonomsku realnost i da potrošačka korpa za četvoročlanu porodicu u BiH iznosi više od 3.000 maraka.

Neki su poručili i da pojam dom nema veze sa geografskim porijeklom ili „đedovinom“.

„Moj dom je tamo gdje se dobro i srećno osjećam, a to je Njemačka, trenutno“, „Moj dom je tamo gdje sam ja, a boli me ćoše za dedinu, babinu ili očevu kuću, to je njihov izbor bio gdje će da me rode, a ne moj“.