Prvo je završila master studije bibliotekarstva, a doktorske studije bibliotekarstva i informacionih nauka već je prepolovila.

Ništa neobično, rekli bi mnogi, ali jeste.

Maja je uz sve to zaposlena u Narodnoj biblioteci Gradiška, svoj puni doprinos daje i kao majka i stub domaćinstva, a na voćnjaku u Cerovljanima vješto upravlja traktorom i radi sve poslove. Po svim podjelama, muške poslove.

„Moj život u biblioteci počeo je  prvog januara 2004. godine. Prvi dan nikada neću zaboraviti. Dobila sam zadatak da uradim jedan bibliografski zapis. Radila sam ga cijeli dan. Bila sam ponosna kada sam unijela i posljednji podatak za knjigu „Ja, Danilo“ Derviša Sušića. U tom trenutku koleginica je ugasila stari računar sa Windowsom 95. Sve je nestalo. Sve! Tog dana sam sebi obećala jednu stvar. Naučiću sve što se može naučiti i o bibliotekarstvu i o informacionim tehnologijama. Nikada više neću dozvoliti da moj rad zavisi od nečega što ne razumijem“, ispričala je za portal Aloonline.ba Maja Dejanović.

Njen put uspjeha bio je dug. Od knjižničara, preko IT administratora i administratora mreže, bibliotekara u matičnom odjeljenju, do višeg bibliotekara u odjeljenju za razvoj digitalne biblioteke i, danas, bibliotekara savjetnika.

1

„Udala sam se, osnovala porodicu i polako počela da gradim svoj svijet. Nije bilo lako. Pogotovo nakon smrti oca 2001. godine. Moj suprug Tiho, moja djeca Una i Petar i nekoliko prijatelja, Željkica, Dragana, Aleksandra i Biljana, koji su ostali uz mene i kada nije bilo lako, bili su moja najveća snaga. Bez njih bi ova priča bila potpuno drugačija. Najteže nije bilo učiti. Najteže je bilo uskladiti život. Posao, djecu, ispite, rokove, naučne radove i onda kada svi odu na spavanje, sjesti i nastaviti da radiš. Nikada nisam imala luksuz da kažem da sam umorna“, kao da se povjerila Maja Dejanović.

Kaže da  je poslije biblioteke i danas  čekaju nove obaveze. Radovi u voćnjaku, traktor, prskanje, košenje, tanjiranje, berba... Spojila je nespojivo, doktorske studije i poljoprivredne poslove.

„Baš negdje u to vrijeme, dok je rastao šljivik, rasla je i moja želja da nastavim školovanje. Upisala sam master studije. Onda su došle konferencije, izložbe, naučni radovi, knjiga... Knjiga „Digitalizacija u bibliotekama u Republici Srpskoj: sa smjernicama za rad i priručnikom za bibliotekare“ nastala je iz potrebe da bibliotekarima ponudim konkretan priručnik zasnovan na iskustvu, a ne samo na teoriji. Posebno sam ponosna što je uvrštena u COBISS sistem  i što je postala koristan oslonac kolegama koji se bave digitalizacijom“, rekla je Dejanovićeva.

Slično je bilo i sa izložbom „Ivo Andrić. Nobelovac“. Željela je da pokaže da izložba može biti više od niza panoa. Da može putovati, razgovarati sa ljudima i povezivati biblioteke. Kada je počela da obilazi gradove Republike Srpske, Bosne i Hercegovine shvatila je, kako kaže, da biblioteka zaista može izaći iz svojih zidova i doći do ljudi.

„Posebno sam ponosna i na Digitalnu biblioteku Narodne biblioteke Gradiška, kao i na uvođenje automatizovane COBISS pozajmice, projekat u čijoj sam realizaciji imala značajnu ulogu. To su stvari koje ostaju i nakon nas. Ali, kada me danas pitaju na šta sam najponosnija, odgovor je jednostavan, na svoju djecu i porodicu, pa onda na sve ostalo. Na knjigu, izložbe, biblioteku, voćnjak“, nabraja Maja.

Otkrila je da bi voljela da biblioteka postane  „treći prostor“ u koji se dolazi bez obaveze. Da bude mjesto susreta, razgovora, učenja i kulture. Na kraju ovog neobičnog razgovora otkrila je da je pokreće radoznalost. Uvijek je vjerovala da čovjek vrijedi onoliko koliko je spreman da uči, da radi i da svoje znanje podijeli sa drugima.

Takva je Maja Dejanović, naizgled tiha žena, ali njena energija  je poput snage jednog Pacifika, kojeg je najbolje kroz fenomene El Ninjo i La Ninja opisao njen suprug Tihomir Dejanović, ekspert iz oblasti meteorologije i protivgradne zaštite.