Za one nemoćne i usamljene, ekstremne temperature nisu samo meteorološki izazov, već ozbiljna životna prepreka koja zahtijeva sistemsku brigu i ljudsku solidarnost.

Kada porodice otputuju, a komšije budu zauzete sopstvenim obavezama, stara lica postaju nevidljiva za javnost, ali ne i za stručnjake Centra za socijalni rad Banjaluka. U trenucima kada je svaki izlazak iz kuće zbog vrućine opasnost po zdravlje, pomoć u svakodnevnim aktivnostima postaje potreba, a ne luksuz.

Kako su nam potvrdili iz JU „Centar za socijalni rad“ Banjaluka, pomoć i njega u kući ostvaruju se u skladu sa Zakonom o socijalnoj zaštiti Republike Srpske. Trenutno, ova podrška stiže na adrese 70 korisnika, kojima se kroz saradnju sa partnerskom organizacijom mjesečno pruža preko 3.000 sati njege, prilagođene njihovim individualnim potrebama.

Ko prepoznaje one kojima je najteže?

Jedno od ključnih pitanja u ljetnim mjesecima jeste kako sistem detektuje one najugroženije koji ostaju potpuno sami. Iz Centra za Aloonline.ba ističu da se proces ne zasniva na „listama čekanja“, već na aktivnoj saradnji sa zajednicom.

„Procjena potrebe za uslugom vrši se kroz stručni rad Centra na osnovu podnesenih zahtjeva, prijava građana, članova porodice, srodnika ili drugih lica, kao i na osnovu prikupljenih činjenica i okolnosti relevantnih za svaki pojedinačni slučaj“, navode iz ove ustanove.

Ovo je ujedno i apel svim sugrađanima, ako znate stariju osobu u svom komšiluku koja je nemoćna, usamljena i kojoj je tokom ovih vrelih dana potrebna pomoć, ne oklijevajte. Svaka prijava je korak ka tome da neko ne bude prepušten sam sebi.

Stručnost i briga na terenu

Iako jul i avgust donose izazove zbog godišnjih odmora i visokih temperatura, stručni radnici Centra kažu kako nastavljaju kontinuiran rad. Dodaju da se svaki zahtjev razmatra pojedinačno, uz maksimalnu posvećenost da se preduzmu mjere iz njihove nadležnosti kako bi se osiguralo da ni jedan korisnik ne ostane bez neophodne brige.

Ljeto bi trebalo da bude vrijeme laganih koraka i uživanja, a ne period straha za osnovnu egzistenciju. Briga o starima nije samo zadatak institucija, to je ogledalo našeg društva. Uz sistem koji nudi podršku i komšije koji su spremni da upute poziv nadležnima, topli banjalučki dani mogu biti lakši i sigurniji za one koji su naše društvo gradili decenijama prije nas.