Upravo ovih dana, kontroverzni hrvatski pjevač Thompson, poznat po veličanju ustaške ideologije, ratne ikonografije i skandaloznog pozdrava „Za dom spremni“, održava koncerte u Bosni i Hercegovini – i to baš u Širokom Brijegu.

To nije bezazlen izbor lokacije. Riječ je o gradu u kojem posjetioca na ulazu dočekuje šahovnica sa prvim bijelim poljem, simbol koji se u kolektivnom pamćenju mnogih povezuje sa NDH i ustaškim nasljeđem. Gradu u kojem je ćirilica sistematski prebrisana sa saobraćajnih tabli, gdje su tragovi jednog naroda gotovo izbrisani, a gdje institucije i vlasti – upadljivo ćute.

Danas je ćutanje postalo norma, a ravnodušnost – zvanična politika.

Samo četrdesetak kilometara dalje nalazi se selo Prebilovci koje predstavlja najpotresniji simbol stradanja Srba u Hercegovini. Gotovo da nema Srbina koji nije čuo za ovo mučeničko mjesto. U ljeto 1941. godine, ustaše su ovdje počinile jedan od najmonstruoznijih zločina Drugog svjetskog rata pobivši oko 820 mještana, gdje su nakon toga bacani su u jamu Golubinku kod Šurmanaca.

Prebilovci su postali sinonim za genocid, istrebljenje i plansko brisanje jednog naroda. Selo je gotovo nestalo sa mape života.

Od zaborava do povratka ideologije

Nakon Drugog svjetskog rata, zarad prividnog mira u Jugoslaviji, mnoge rane su gurnute pod tepih zaborava. O zločinima se ćutalo, o krivcima se nije govorilo, a žrtve su ostajale bez pravde.

Ali ideologije koje se ne osude – ne nestaju. One samo čekaju povoljan trenutak.

Devedesetih godina, u vihoru novog rata, ustaštvo je ponovo isplivalo na površinu, a ono malo preostalih Srba iz zapadne Hercegovine bilo je izloženo pritiscima, prijetnjama i etničkom čišćenju.

Danas, tri decenije kasnije, srpsko stanovništvo u tom dijelu Federacije BiH svedeno je na statističku grešku.

Thompson kao ideološki simbol, a ne samo muzičar

Koncert Thompsona nije običan muzički događaj. To je politička poruka, ideološka manifestacija i na kraju provokacija žrtva i njihovih potomaka.

U državi u kojoj su fašistički i ustaški pozdravi zakonom zabranjeni, hiljade ljudi će horski uzvikivati parole koje su nekada pratile logore, jame i pokolje – i sve to, po svemu sudeći, bez ikakvih posljedica.

Karte su rasprodate rekordnom brzinom.Institucije ćute. Političari okreću glavu. Osuda dolazi tek sporadično, dok većina bira opasnu tišinu.

A tišina, kada je riječ o ekstremizmu i istorijskom revizionizmu, često znači – prećutnu podršku.

(Alo.rs)