Na oko sedam hektara ovog zaštićenog kompleksa raste čak 122 vrste pečuraka, među kojima se izdvajaju vrganji, brezovci i crvene puzavice. Upravnik ovog parka sjećanja Jens Berner potvrdio je da beračima već godinama bez problema dozvoljava sakupljanje tokom jesenskih mjeseci.

Predsjednik Saveza njemačkih pogrebnih vrtlara Mihael Balemberger ocijenio je da se odnos društva prema grobljima značajno promijenio i da ona više nisu isključivo mjesta tišine i počinka.

„Na grobljima više ne važi ono staro, učmalo shvatanje. To je takođe mjesto života. Danas posjetioci tamo džogiraju, organizuju druženja uz kafu ili, tamo gdje više nema novih sahrana, sakupljaju jestive pečurke“, rekao je Balemberger za Bild.

Stručnjaci objašnjavaju da specifična kombinacija listopadnog i četinarskog drveća, uz vlažnu mikroklimu, stvara idealne uslove za razvoj gljiva.

Začinsko bilje na grobnom mjestu

Balemberger je naveo i neobičan primjer iz Frankfurta, gdje se na jednom grobnom mjestu namjenski uzgaja bilje za čuveni njemački sos od zelenih trava.

„Imamo grobno mjesto koje zovemo grob 'zeleni sos'. Pokojnik je uživao da ga jede dok je bio živ. Sada, bilje potrebno za njegovu pripremu raste na njegovom grobu“, dodao je on.

Prema njegovoj ocjeni, ono što se do prije nekoliko godina smatralo nepoštovanjem kulta mrtvih, danas odražava želju ljudi za većom slobodom u procesu tugovanja.

Takođe je naglasio da je važno da imena pokojnika ostanu jasno vidljiva na grobljima, kritikujući sve popularnije anonimne grobove na travnjacima, za koje smatra da predstavljaju ekološki najlošiju opciju i negativan društveni trend. Ovaj preokret u praksi dio je šire promjene odnosa prema kulturi sjećanja na preminule.