U aprilu 1917. godine njemačka podmornica UC-30 plovila je ispod površine mora nedaleko od ostrva Romo. Prvobitno je poslata u Irsku, ali se zbog problema sa motorom vraćala prema Njemačkoj.

Podmornica je prevozila 18 mina i 6 torpeda zbog čega je bila veoma opterećena eksplozivnim materijalom.

Međutim, nikada nije stigla kući.

19. aprila naletjela je na britansku minu i potonula.

Poginulo je 27 članova posade, a olupina je nestala iz vidokruga sve dok je 2016. nije pronašao danski ronilac Gert Norman Andersen, gotovo 100 godina kasnije.

Ova podmornica jedna je od olupina koje je istraživala Katrin Jul Andresen, profesorica na Odsjeku za geonauke Univerziteta u Arhusu, u okviru velikog istraživačkog projekta "Olupine Sjevernog mora".

Zajedno sa roniocima danske mornarice prikupila je uzorke vode, morskog dna kao i morskih zvijezda i školjki koje žive na olupini.

“Pristup olupini dozvoljen je samo pripadnicima vojske, pa su nam pomogli ronioci danske mornarice. Nakon što su dobili uputstva, zaronili su i prikupili uzorke sedimenta, vode i živog svijeta sa različitih mjesta na olupini i sa okolnog morskog dna“, kaže Andersen.

“Ronioci su takođe snimali fotografije i video materijal, što smo kasnije koristili kako bismo procijenili u kakvom se stanju olupina nalazi“, dodala je.

Nakon analize uzoraka, profesorica je zaključila da eksplozivni materijal unutar olupine zagađuje okolni ekosistem.

“U živim organizmima, morskom dnu i vodi  smo pronašli tragove trinitrotoluena, eksploziva koji se koristi u bombama i minama. Zagađenje se definitivno događa, ali je pitanje koliki je njegov opseg. Vjerovatno se radi o relativno lokalizovanom izvoru zagađenja, ali će se situacija pogoršavati kako olupina bude propadala i kako budu ogoljene sve veće količine eksplozivnog materijala koji se nalazi unutar mina.“, kaže profesorica Andresen.

3D model olupine podmornice UC-30, izrađen na osnovu skeniranja morskog dna3D model olupine podmornice UC-30, izrađen na osnovu skeniranja morskog dna (Foto: Katrin Jul Andresen)

Bitka za Sjeverno more

Sjeverno more bilo je od ključne važnosti za Njemačku i Veliku Britaniju tokom Prvog svjetskog rata. Onaj ko je nadzirao ovo područje mogao je kontrolisati promet robe u obije zemlje.

Cilj je bio da se izgladni protivnik i da se prisili na predaju.

Njemačka, koja je imala manju flotu od Velike Britanije, od početka rata pokušavala je da se podmornicama približi britanskim brodovima kako bi ih potopila.

Uz to, obije države su postavile hiljade mina, nadajući se da će neprijateljski brodovi naletjeti na njih. Procjenjuje se da je tokom Prvog svjetskog rata u Sjevernom moru postavljeno oko 190 000 mina.

Pored toga, najveći pomorski sukob u istoriji dogodio se u Sjevernom moru, kod Hanstholma u sjevernom Jutlandu, tokom Prvog svjetskog rata.

Njemačka i britanska mornarica sukobile su se u bitki kod Jutlanda, u kojoj je potonulo više od 25 brodova, a gotovo 10 000 mornara izgubilo je život.

Zbog toga se danas na morskom dnu nalazi veliki broj olupina iz tog perioda.

Jedna od mnogih olupina

Njemačka podmornica samo je jedna od brojnih istorijskih olupina koje zagađuju danske vode.

Katrin Jul Andresen je 2024. godine pripremila izvještaj za Dansku agenciju za zaštitu okoline kako bi se evidentirali i procijenili ekološki rizici koje predstavljaju takve olupine i utvrdile moguće mjere za sprečavanje ili ublažavanje zagađenja.

“U izvještaju sam utvrdila da u danskim vodama postoji 10 127 olupina. Oko 15 posto njih datira iz perioda oko i tokom dva svjetska rata, odnosno iz perioda 1910–1920 i 1940–1945. To je prilično velik broj“, kaže ona.

Izvještaj je naručila Danska agencija za zaštitu okoline kako bi procijenila na koji način Danska može ispuniti obaveze iz "Okvirne direktive EU o vodama".

Riječ je glavnom propisu Evropske unije za zaštitu i upravljanje vodama.

Direktiva je usvojena 2000. godine, a obavezuje države da prate kvalitet vode, smanjuju zagađenje i preduzimaju mjere za zaštitu i obnovu vodenih ekosistema.

Profesorica Andresen smatra da će u budućnosti možda biti potrebne konkretnije mjere za upravljanje ovom vrstom zagađenja.

“Nisam upoznata s tim da li je agencija nastavila rad na ovom pitanju nakon objavljivanja izvještaja 2024. godine. Međutim, istraživanja pokazuju da olupine predstavljaju izvor zagađenja lokalne morske sredine.", kaže Adresenova.

Detonirati eksploziv ili ga izvaditi?

U Njemačkoj su vlasti izdvojile značajna sredstva za uklanjanje dijela olupina i municije iz Drugog svjetskog rata iz Baltičkog mora.

Nakon završetka Drugog svjetskog rata saveznici su bacili tone municije u more kako bi spriječili da ona dospije u pogrešne ruke. I ova potopljena municija zagađuje morsku sredinu.

“Njemci su u ovom pogledu otišli dalje od nas u Danskoj. Oni ponekad izvlače eksploziv iz olupina i neutrališu ga, ali to je veoma skupo“, napominje ona.

Problem sa olupinama koje sadrže municiju jeste u tome što njihovo detoniranje pod vodom u nekim slučajevima može raspršiti zagađujuće materije i time pogoršati problem.

“To zavisi od područja na kojem se olupina i municija nalaze. Morske struje i morfologija morskog dna igraju veliku ulogu. U nekim slučajevima detoniranje može napraviti više štete nego koristi“, objašnjava profesorica Andresen.

Roboti na morskom dnu

Katrin Jul Andresen, zajedno s međunarodnim kolegama, učestvuje i u projektu REMARCO, koji finansira Evropska unija i koji istražuje metode uklanjanja municije i istorijskih olupina.

“Pokušavamo pronaći što suptilnija rješenja za ovaj problem, jer nažalost ne postoji jednostavan način da se sve očisti“, kaže ona.

Neki istraživači u okviru projekta rade na razvoju robota koji se kreću po morskom dnu i koji bi mogli precizno locirati opasnu municiju, što bi omogućilo bolje praćenje stanja olupina.

“U nekim slučajevima roboti mogu i pokupiti mine i municiju, izvući ih iz mora i neutralizovati. To bi moglo biti jedno od održivih rješenja u budućnosti“, poručila je.

(RTCG)