Doživio je 83. godinu života, a preminuo je iznenada 2023. godine u Americi. Ipak, njegove uloge i nadimak Voja Krstarica nastavljaju da odjekuju i neće biti zaboravljeni. Zanimljivo je da je tek u 41. godini otišao u inostranstvo, što dokazuje da nikada nije kasno za svjetski uspjeh.

Nije sanjao o tome da postane zvijezda

U svijet filma uveo ga je Puriša Đorđević. U Ameriku je otišao kada je imao 41 godinu, gdje je počeo da radi kao obezbjeđenje u Malibuu, a na tamošnjem filmu počeo je da radi zahvaljujući Sejfiju Moleru.

Glumac je kasnije prozvan Voja Krstarica, a davnih godina otkrio je detalje svog prijateljstva sa Silvesterom Staloneom i Žan-Klodom van Damom, kao i o svom životu u Holivudu. Treba napomenuti da on nikada nije sanjao da bude filmska zvijezda, ali smatra da je upravo zato i doživio uspjeh.

Prije nego što je postao lični čuvar Silvestera Stalonea i čovjek od njegovog najvećeg povjerenja, Krstarica je u Holivudu imao tek dvije manje glumačke uloge. Ipak, upravo će jedna audicija za film „Rambo“ promijeniti tok njegove karijere – i započeti prijateljstvo koje će trajati godinama.

Sve je počelo sasvim neočekivano. Na kastingu je od njega zatraženo da pokaže neki borilački potez, a on je reagovao instinktivno.

„Uhvatio sam kasting direktora za vrat i bacio ga na fotelju. Poslije su me zezali da sam baš zbog toga dobio ulogu“, pričao je Govedarica.

Kasnije je radio i sa Žan-Klodom van Damom, sa kojim je glumio u filmu „Lavlje srce“.

Lični tjelohranitelj akcione zvijezde

Nedugo zatim upoznao je i samog Silvestera Stalonea. Sjećao se da ga je dugo čekao ispred, dok se holivudska zvijezda nije pojavila u crnom šortsu, pravo iz teretane. Njihov prvi susret odmah je pokazao kakav će odnos izgraditi.

„Rekao mi je da se konačno pojavio neko veći od njega. Ja sam mu odgovorio da nisam samo veći, nego i jači, pa sam ga uhvatio i prevrnuo“, izjavio je Voja svojevremeno za medije.

Poslije snimanja „Ramba“ putevi su im se na neko vrijeme razišli. Krstarica je putovao i radio, dok je Stalone nastavio sa svojim filmskim projektima. Međutim, poziv koji je uslijedio promijenio je sve. Glumčev dubler javio mu je da se hitno vrati u Los Anđeles jer Stalone ne prestaje da priča o njemu.

„Rekao mi je: 'Ne treba mi puk vojske, treba mi samo jedan kao što si ti.' Već sutradan sam počeo da radim.“

Kako je isticao, nije bio običan tjelohranitelj.

„Nisam bio njegovo obezbjeđenje, već njegov lični čuvar. Išao sam uz njega jer mi je najviše vjerovao.“

Godine provedene uz jednu od najvećih holivudskih zvijezda donijele su mu priliku da vidi svijet koji je većini nedostupan. Ipak, ono što je najviše isticao nije glamur, već povjerenje koje je uspio da sačuva.

Sačuvao čist obraz uprkos visokoj cijeni

Iako su mu nudili velike sume novca da otkrije detalje iz Staloneovog privatnog života, to nikada nije učinio.

„Meni su čast i obraz na prvom mjestu. Šta bi mi značilo da jednu informaciju prodam za 300.000 evra ako poslije ne bih mogao da hodam ulicom uzdignute glave?“

Govorio je da je upravo zbog toga Stalone godinama kasnije nastavio da ga poštuje.

„Kad god bismo se čuli, rekao bi mi da je ponosan na moje dostojanstvo.“

Nadimak Krstarica nije dobio slučajno. Još dok je radio kao obezbjeđenje, bio je poznat po tome da je najprije pokušavao da smiri sukob, a tek onda reagovao silom. Njegova reputacija brzo se proširila.

„Jedan čovjek je rekao: 'Došla je neka krstarica, sve će potopiti.' Tako sam ostao Krstarica.“

Sve što je čovjeku sa Balkana potrebno za uspjeh

Iako je godinama bio dio holivudskog svijeta, govorio je da ga nikada nije doživljavao onako kako ga javnost zamišlja. Po njegovim riječima, glumci rijetko grade prava prijateljstva.

„Nisu oni topli i pristupačni kao Balkanci. Imaju svoj krug ljudi i uglavnom se drže za sebe.“

U godinama kada je napustio svijet glume, život u Americi vodio je daleko od reflektora. Dane je provodio gotovo isključivo na treningu, disciplini kojoj je bio posvećen još od tinejdžerskih dana.

„Ustanem, ne presvlačim se, već odmah idem na trening. To traje satima. Sport je obilježio čitav moj život.“

Na pitanje zašto srpski glumci rijetko ostvaruju uspjeh u Holivudu, odgovarao je bez zadrške. Smatrao je da talenat nije dovoljan bez karaktera, dostojanstva i profesionalizma.

„U svakom poslu najvažnije je dostojanstvo. Bez toga nema ni pravog uspjeha.“

Njegova priča nije samo priča o Holivudu, već o povjerenju, lojalnosti i principima koje, kako je tvrdio, nije bio spreman da proda ni za kakav novac.