Iako na životni vijek utiču ishrana, njega i redovni veterinarski pregledi, naučna istraživanja pokazuju da određene rase u prosjeku žive znatno duže od drugih. Međutim, stručnjaci naglašavaju da rasa nije garancija dugog i zdravog života. Dva psa iste rase mogu stariti potpuno različitim tempom – "jedan može biti vitalan i razigran sa 12 godina, dok drugi već nekoliko godina ranije razvije ozbiljne zdravstvene probleme".
Zašto rasa nije jedini faktor?
Iako genetika ima važnu ulogu, ona određuje samo početne predispozicije. Na životni vijek utiču i veličina tijela, građa, nasljedni rizici od bolesti, kvalitet ishrane, fizička aktivnost i veterinarska njega. Na primjer, jedan labrador može i u 12. godini bez problema odlaziti u duge šetnje, dok drugi već sa devet ili deset godina može imati ozbiljne hronične bolesti. Slično je i sa manjim rasama – pojedini terijeri dožive duboku starost, dok drugi ranije razviju nasljedne zdravstvene probleme. Zbog toga veterinari upozoravaju da se zaključci o dugovječnosti ne mogu donositi na osnovu pojedinačnih primjera, već isključivo na osnovu velikih naučnih istraživanja.
Na kojim istraživanjima se zasnivaju podaci?
Jedna od najvećih studija o životnom vijeku pasa objavljena je 2024. godine u naučnom časopisu Scientific Reports. Istraživači su analizirali podatke o čak 584.734 psa u Velikoj Britaniji, od kojih je više od 284.000 uginulo tokom perioda praćenja. U istraživanju su obuhvaćeni čistokrvni i mješanci različite veličine, pola i građe tijela, a cilj nije bio da se pronađu pojedinačni rekorderi u dugovječnosti, već da se utvrdi koje rase statistički imaju najveće šanse da dožive starost. Važan izvor podataka predstavlja i studija VetCompass iz 2022. godine, takođe objavljena u časopisu Scientific Reports, koja je analizirala veterinarske kartone više od 30.500 pasa uginulih između 2016. i 2020. godine. Takva istraživanja ne mogu da predvide koliko će živjeti određeni pas, ali vrlo jasno pokazuju opšte obrasce u populaciji.
Najdugovječnije rase pasa
Prema rezultatima studije iz 2024. godine, među rasama sa najdužim prosječnim životnim vijekom našli su se uglavnom mali psi. Na samom vrhu liste nalazi se:
-
Lankaširski hiler – oko 15 godina i 4 mjeseca
-
Tibetanski španijel – oko 15,2 godine
-
Šiba inu – oko 14,6 godina
-
Papilon – oko 14,5 godina
-
Lejklend terijer – oko 14,2 godine
-
Border terijer – oko 14,2 godine
-
Šiperke – oko 14,2 godine
-
Italijanski hrt – oko 14 godina
-
Minijaturni jazavičar – oko 14 godina
Ove rase imaju jedan od najdužih prosječnih životnih vijekova među svim analiziranim psima. Studija VetCompass dala je nešto drugačije rezultate jer je obuhvatila druge rase, ali su među najdugovječnijima izdvojeni:
-
Džek Rasel terijer – 12,72 godine
-
Jorkširski terijer – 12,54 godine
-
Border koli – 12,10 godine
-
Engleski springer španijel – 11,92 godine
Zašto mali psi uglavnom žive duže?
Jedan od najvažnijih faktora je veličina tijela. Statistički gledano, manje rase u prosjeku žive duže od velikih i džinovskih pasa. Njihov organizam sporije stari, a opterećenje na srce, zglobove i kosti znatno je manje. S druge strane, veliki psi brzo rastu, ranije dostižu punu tjelesnu masu i zbog toga češće razvijaju ortopedske probleme, bolesti srca i pojedine vrste tumora. Naravno, ni male rase nisu bez zdravstvenih rizika. Kod njih su češći problemi sa zubima, čašicama koljena, dušnikom, endokrinim sistemom i gojaznošću, ali uprkos tome u prosjeku ipak žive duže.
Ne postoji "najzdravija rasa"
Veterinari ističu da izraz "najzdravija rasa psa" nije sasvim tačan. Pas može pripadati rasi poznatoj po dugovječnosti, a ipak naslijediti ozbiljnu genetsku bolest. Isto tako, pas iz rase koja statistički kraće živi može uz pravilnu ishranu, odgovornu njegu i redovne preglede doživjeti duboku starost. Na životni vijek utiču brojni faktori:
-
genetika,
-
veličina tijela,
-
oblik glave,
-
tjelesna težina,
-
građa kičme i zglobova,
-
kvalitet uzgoja,
-
način života.
Na primjer, psi sa veoma kratkom njuškom imaju povećan rizik od problema sa disanjem i pregrijavanjem, dok rase sa dugim leđima i kratkim nogama češće obolijevaju od bolesti međupršljenskih diskova.
Rase koje u prosjeku žive kraće
Istraživanje iz 2024. godine pokazalo je da najkraći prosječan životni vijek imaju uglavnom velike i džinovske rase. Među njima su:
-
Kavkaski ovčar – oko 5,4 godine
-
Dogo kanario – oko 7,7 godina
-
Kane korso – oko 8,1 godinu
-
Mastif – oko 9 godina
-
Bernardinac – oko 9,3 godine
Ovi podaci ne znače da veliki psi ne mogu živjeti dugo, već da zbog svoje veličine i građe imaju statistički veći rizik od ranijeg uginuća.
Dug život počinje dobrom njegom
Iako genetika određuje početne predispozicije, pravilna njega često pravi najveću razliku između zdravog i bolesnog psa u starosti. Veterinari preporučuju redovne sistematske preglede, održavanje idealne tjelesne težine, vakcinaciju, zaštitu od parazita, njegu zuba i fizičku aktivnost prilagođenu uzrastu psa. Hronično šepanje, otežano disanje, nagli gubitak težine, pojačana žeđ, kašalj, slabost ili promjene u hodu ne treba pripisivati isključivo starosti, već ih treba što prije provjeriti kod veterinara.
Sve počinje izborom odgovornog odgajivača
Briga o zdravlju psa počinje mnogo prije nego što štene stigne u novi dom. Odgovoran odgajivač pružiće budućim vlasnicima rezultate zdravstvenih testova roditelja, informacije o mogućim nasljednim bolestima i pokazati u kakvim uslovima su štenci odrastali. Na kraju, upravo kombinacija dobre genetike, odgovornog uzgoja, kvalitetne ishrane, redovne veterinarske njege i aktivnog života daje psu najveće šanse da doživi duboku starost – bez obzira na rasu kojoj pripada.
(Stil)
Komentari (0)