Posljednji despot Srbije i kralj srednjovjekovne Bosne bio je Stefan Tomašević, posljednji vladar iz dinastije Kotromanića. Njegova kratka vladavina obilježila je završnu fazu postojanja srednjovjekovne srpske države i posljednji pokušaj da se na Balkanu održi hrišćanska vlast pred nadiranjem Osmanskog carstva.
Na prijesto Srpske despotovine dolazi 1459. godine, u trenutku duboke političke krize i unutrašnjih podjela. Brak sa Jelenom Branković, unukom vizantijske i srpske vladarske loze, trebalo je da učvrsti njegov legitimitet i obezbijedi kontinuitet vlasti u Srbiji, ali je njegova vladavina u Smederevu trajala svega nekoliko mjeseci.
Pod snažnim pritiskom osmanske vojske, Stefan Tomašević već iste godine gubi Smederevo, čime prestaje da postoji i Srpska despotovina. Taj događaj 1459. godine smatra se jednim od ključnih trenutaka pada srednjovjekovne srpske državnosti pod osmansku vlast.
Nakon povlačenja u Bosnu, Stefan 1461. godine postaje kralj Bosne, naslijedivši oca Stefana Tomaša. Kao vladar pokušava da ojača državu, učvrsti veze sa Ugarskom i Papstvom i organizuje otpor Osmanlijama, ali se kraljevina Bosna nalazi u sve težem položaju, bez realne spoljne pomoći.
Godine 1463. sultan Mehmed II Osvajač pokreće veliku ofanzivu na Bosnu. Uprkos pokušajima da obezbijedi podršku evropskih vladara i pokuša diplomatska rješenja, Stefan ostaje bez saveznika, dok osmanske snage brzo prodiru u unutrašnjost zemlje.
Zarobljavanje i smrt
Kralj Stefan je, u pokušaju da pridobije sultana Mehmeda II, slao naređenja svojim komandantima i kastelanima da predaju gradove, čime je osmanskoj vojsci omogućeno da u kratkom roku preuzme kontrolu nad više od 70 utvrđenja u svega nedjelju dana. Ipak, i pored tih poteza, sultan Mehmed II nije imao namjeru da mu poštedi život, pa ga je 25. maja pozvao pred sebe.
Stefan Tomašević je, prema izvorima, sa strahom donio dokument koji mu je ranije izdao Mahmud-paša Anđelović, vjerujući da mu garantuje bezbjednost. Međutim, sultanov vjerski autoritet Ali al-Bistami, rođen u Persiji, izdao je fetvu prema kojoj Mehmed II Osvajač nije obavezan da ispuni obećanje koje je dao njegov potčinjeni bez njegovog znanja.
Da bi potvrdio odluku, stariji vjerski učenjak je, prema predanju, izvukao mač i lično pogubio kralja Stefana Tomaševića pred samim sultanom. Hroničar Benedeto Dei, koji je navodno bio u sultanovoj pratnji, zapisao je, međutim, da je pogubljenje izvršio lično Mehmed II.
Prema pojedinim kasnijim izvještajima, tijelo kralja Stefana je potom unakaženo, a pominje se i da je korišćeno kao meta za gađanje ili da mu je odrana koža. Pogubljenje kralja, njegovog strica, rođaka i dvojice plemića izvršeno je na polju kod Jajca, koje je kasnije nazvano Carevo Polje.
Njegovo pogubljenje simbolično predstavlja kraj srednjovjekovne državnosti na ovim prostorima. Nakon njegove smrti, preostale bosanske utvrde brzo padaju, a teritorija ulazi u sastav Osmanskog carstva, čime se završava jedno istorijsko razdoblje.
Stefan Tomašević ostao je upamćen kao tragična figura posljednjeg otpora pred osmanskim osvajanjem, vladar čija je sudbina obilježila kraj jedne epohe i početak višestoljetne osmanske vlasti na Balkanu.
(Stil)
Komentari (0)