Uz Romaniju se najčešće vezuje ime Starine Novaka, ali ova planina krije i mnoga druga, danas gotovo zaboravljena imena ljudi koji su živjeli između hajdučije, osvete i surovog života.

Stari put koji je iz Sarajeva vodio prema istoku, Drini i dalje ka Carigradu, prolazio je preko Mokrog prema Glasincu, a jedan krak preko Pala i Viteza prema Drini. Upravo su na tim dionicama, u uskim klancima i šumovitim prevojima Romanije, karavani bili najranjiviji. Natovarene mazge, trgovci, turski činovnici i putnici prolazili su ispod visokih stijena i kroz šume u kojima je bio dovoljan samo jedan pucanj da nastane panika i pljačka.

Istražujući stare mađarske arhive i novine, pronašli smo neobičan tekst objavljen 1878. godine u mađarskom listu Hölgyfutár, u vrijeme kada je Bosna i Hercegovina padala pod austrougarsku okupaciju. U tom tekstu opisan je čovjek koga su nazivali „crni“ Gavro Jakšić, hajduk koji je sa svojom družinom godinama kontrolisao puteve oko Pala, Podviteza i dolina Miljacke i Repašnice.

Mađarski novinar opisuje Gavru gotovo kao junaka iz romana. Nosio je skupo oružje, handžare ukrašene zlatom i srebrom, a oko struka pojas čija se vrijednost procjenjivala na čak pet do šest hiljada dukata. Sa svojom družinom od oko 60 ljudi skrivao se u Gornjim Palama, u šumama i oko ruševina stare Gradine, u narodu poznate kao Jerinin grad.

Posebno je zanimljivo da se u tekstu pominje i paljanski beg Mujo Tovačić, odnosno Mustafa-beg, koji je bio jedna od glavnih meta hajdučkih napada.

Prema pisanju mađarskih novina, „crni“ Gavro nije živio kao običan šumski odmetnik. Nakon pljački i prepada, gozbio se za bogatom trpezom u ruševinama Jerininog grada, dok je ljubovao sa lokalnom djevojkom Milevom Jovanović.

Međutim, romantika hajdučkog života nije dugo potrajala. Austrougarska okupacija donijela je vojsku, potjere i novi poredak. Dolazak kapetana Rudolfa Dojča iz 52. puka Franca Karla na Pale označio je početak kraja družine „crnog“ Gavra Jakšića, posljednjeg velikog hajduka ovoga kraja.

Članak prenosimo u cjelosti:

Uhvaćena su dva člana razbojničke bande Gavre Jakšića i predata vojnom sudu u Sarajevu.

O pustošenju ove razbojničke družine, a naročito o djelovanju samog razbojničkog vođe, „Bosn. Corr.“ piše sljedeće:

Prije otprilike dvije godine razbojnici su učinili opasnim put koji iz Sarajeva preko Goražda vodi ka Novom Pazaru. Živa trgovina između Bosne i Rumelije u velikoj mjeri je podsticala njihovo razbojništvo.

Razbojnici su naročito izabrali planinski prevoj između Viteza i Romanije za poprište svojih operacija, jer se on nalazi svega četiri časa od Sarajeva, pa su različite trgovačke robe dolazile u ruke haramija neposredno prije dolaska u Sarajevo.

Kod tog planinskog prevoja nalaze se brojne provalije, veoma pogodne kao skrovišta i zakloni za zločince. Pored toga, lokalno stanovništvo ne samo da nije sprečavalo pljačke, već je i pomagalo razbojnicima.

To mjesto spada među najromantičnije i najraznovrsnije predjele, gdje priroda otkriva svu svoju ljepotu posmatraču.

Sa najviših vrhova Romanije strmo se obrušavaju kamene stijene, a u podnožju, sa obje strane doline, bujično teče potok Repašnica. Između potoka i stijena pruža se hiljadugodišnja prašuma. Ponegdje se vide tamne borove šume, hrastovi i bukve, a sa strane se uzdižu kupasti vrhovi kao da su naslikani.

Trideset do četrdeset hvati ispod staze koja prolazi kroz taj čas divlji, čas idilični kraj, šumeći teče Repašnica, bacajući velike pjenušave talase. (Misli se i na Repašnicu i na Paljansku Miljacku)

Jedan jedini pogrešan korak mogao je konjanika i konja odvesti u smrt.

Na tom mjestu razbojnici su mogli praviti pravu igru sa ljudima. Jedan jedini pucanj bio je dovoljan da zaplijene robu natovarenu na mazge.

Zato je razbojnički zanat Gavre Jakšića bio zaista jedan od najudobnijih i najisplativijih.

Razbojnički vođa nije imao samo pištolje i puške sa zadnjim punjenjem, već i handžare ukrašene zlatom i srebrom. NJegov pojas okovan zlatom poznavaoci su procjenjivali na 5–6000 dukata.

Pored toga, „Crni Gavro“ je u svakom pogledu živio kao pravi razbojnički kralj. Poslije obavljenog posla uživao je za bogatom trpezom i ljubovao sa lijepom Milevom, kćerkom Jovanovića iz čaršije.

Tako su se veselili i njegovi drugovi, pa je u ruševinama grada „Jerinagrad“, koji se nadvijao nad potokom Repašnicom, vladao pravi razbojnički idil.

Pošto je Jakšić bio Crnogorac, njegovo razorno razbojništvo bilo je usmjereno prvenstveno protiv Turaka, a šteta je pogađala uglavnom muslimanska sela od Pala pa sve do Goražda trgovce i putnike, a najviše su stradali muslimani.

Naročito je napadao paljanskog bega Muja Tovačića, koji je gotovo cijelu gornju dolinu Repašnice smatrao svojim posjedom.

Ali ni Mujo, odnosno Mustafa-beg, nije bio blag protivnik, tako da je dolina Repašnice postala poprište žestokih sukoba.

Okupacija je zatim odjednom okončala čitavu tu razbojničku romantiku.

Put od Sarajeva do Goražda, kao i ostale puteve, zauzele su okupacione trupe. Pretraživali su i nadzirali čitav kraj, čime su ozbiljno narušili, pa i potpuno razorili lagodan život Jakšića.

Kada je najzad kapetan Rudolf Dojč iz 52. puka Franca Karla sa svojom 12. četom stigao na Pale, za Jakšića je zazvonio posljednji čas.

Jednom je sa svojih 60 ljudi napao Mustafin konak. Međutim, tamo su napad čekali seljaci koje je sarajevski vojni zapovjednik naoružao kao protivrazbojničku miliciju.

Iako ih je bilo svega dvadesetak, napali su Jakšićeve ljude puškama sa zadnjim punjenjem i snažno ih potisnuli nazad u šumu.

Kapetan Dojč je takođe brzo poslao pomoć.

Desetar Marieš i njegovih 16 ljudi, zajedno sa milicijom, krenuli su u potjeru za bandom.

Tom prilikom uhvaćeno je sedam ranije pomenutih razbojnika, koji su predati vojnom sudu.

Jakšić je pobjegao prema Foči, u planine, i od tada mu se gubi svaki trag u tom kraju, koji je za njega postao veoma opasan.

Druga četa, poslata kao pojačanje kapetanu Dojču, u planinama je umjesto razbojnika zatekla samo medvjede, vukove i lisice.

Ubistvo i pljačka stočnog trgovca Pinje i Mehmeda Saračevića, što se dogodilo sredinom septembra, bili su posljednji „junački podvig“ razbojničkog vođe Jakšića na putu Sarajevo — Novi Pazar.“, piše Palelive.