Ukućanin koji zapali svijeću, prema narodnom običaju, trebalo bi da je „dvori“ cijeli dan, odnosno da je nadgleda i pazi sve dok se na kraju dana ne ugasi.
Za slavu je najbolje svijeću kupiti u crkvi, jer je osveštana i napravljena od pravog voska.
Kada izgori ili kada posljednji gost ode, svijeća se gasi tako što se domaćin prekrsti i ugasi je slavskim osveštanim vinom.
Svijeća i čirak zatim se odlažu pred ikonu, gdje treba da stoje do sljedeće godine. Ponovo se pale prilikom zajedničkih kućnih molitvi tokom cijele godine, sve dok se potpuno ne potroše.
Slavsku svijeću pali domaćin, a ako se ona lako i odmah zapali, prema narodnom vjerovanju, to je dobar znak. Međutim, ako se ugasi sama od sebe, vjeruje se da je to loš znak za domaćina i njegovu kuću, piše Srbija Danas.
Negdje se vjeruje da to predskazuje smrt nekoga od ukućana.
Prema tome kako se svijeća zapali, kako gori i kako se gasi, neki tumače sudbinu kuće i ukućana.
Nije dobro ni kada svijeća sve vrijeme „suzi“ i ne sagorijeva pravilno, već stalno kaplje. Kada se svijeća stalno krivi ili prelomi, i to se prema narodnom vjerovanju smatra lošim znakom za ukućane.
Po završetku slave svijeća se gasi vinom, pa neki i na osnovu dima ugašene svijeće gataju o tome šta će se dogoditi. Ako dim ide pravo uvis, to se smatra dobrim znakom, a ako krivuda, vjeruje se da se može očekivati bolest u kući ili među stokom. Ako dim ide pravo prema nekom ukućaninu, prema ovom vjerovanju, ta osoba će se razboljeti.
Komentari (0)