Kada temperature danima ne padaju, klima-uređaj postaje gotovo neizbježan dio svakodnevice. Ipak, mnogo prije nego što su postojali ventilatori, rashladni sistemi i daljinski upravljači, ljudi su morali da pronađu način da prežive najtoplije dane u godini, prenosi Ona.rs

Stari Grci su još prije više od 2.000 godina razvili čitav niz jednostavnih, ali veoma promišljenih načina da svoje kuće sačuvaju od pregrijavanja, a dio njihovih principa danas ponovo zvuči nevjerovatno moderno.

Nisu imali klimu, nisu trošili struju i nisu mogli da zatvore prozore i podese temperaturu na 22 stepena. Umjesto toga, koristili su ono što su imali oko sebe: kamen, zemlju, hlad drveća, položaj kuće, vodu i pametno projektovane krovove.

Kuće gradili da se se same "brane" od vrućine

Jedna od najvažnijih stvari bio je sam način gradnje.

Kuće su često građene od kamena, zemlje i drugih materijala koji sporije prenose toplotu, zbog čega se unutrašnjost nije zagrijevala istom brzinom kao vazduh napolju. Drugim riječima, zidovi nisu bili samo granica između kuće i spoljašnjeg svijeta, već dio prirodnog sistema za rashlađivanje.

Posebno važnu ulogu imala je i vegetacija. Na južnoj strani kuća sadila su se listopadna stabla koja su tokom ljeta pravila hlad i sprečavala da sunce satima direktno udara u zidove i prozore.

Zimi se priča potpuno mijenjala. Kada lišće opadne, sunčevi zraci ponovo dopiru do kuće i pomažu njenom zagrijevanju. Jednostavno rješenje, ali praktično savršeno prilagođeno godišnjim dobima, nadovi ovaj portal.

Krovovi su takođe imali svoju funkciju. Produžeci iznad vrata i prozora pravili su dodatnu sijenku i smanjivali količinu direktne sunčeve svjetlosti koja ulazi u prostoriju.

Sve se svodilo na jedno pravilo: spriječiti toplotu da uđe mnogo je lakše nego pokušavati da je izbacite kada se kuća već pregrijala.

Voda služila za mnogo više od pića

Stari Grci imali su i izuzetno razvijene sisteme za dovod i distribuciju vode.

Akvadukti su omogućavali snabdijevanje čitavih gradova, poljoprivrednih površina i javnih kupatila, a složene mreže glinenih cijevi postavljane su ispod zemlje, kroz zidove i podove pojedinih objekata.

Voda se na taj način koristila i kao dio sistema koji je mogao da doprinese rashlađivanju građevinskih materijala poput cigle i keramičkih pločica. Za vrijeme u kojem nije postojala električna energija, takva rješenja bila su ozbiljan inženjerski podvig.

Pasivno hlađenje spas od vrućina?

Upravo zbog toga mnogi principi koje danas povezujemo sa pasivnim hlađenjem, dobrom izolacijom i prirodnom ventilacijom zapravo nisu nikakva nova ideja. Ljudi su ih koristili vijekovima prije pojave moderne klimatizacije.

Odakle uopšte izraz "pasja vrućina"?

Zanimljivo je da i izraz koji danas koristimo kada nastupe nepodnošljive ljetne temperature vuče korijene još iz antičkog svijeta.

Stari Grci period najvećih vrućina povezivali su sa pojavom Sirijusa, najsjajnije zvijezde u sazvežđu Velikog psa. Otuda su kasnije nastali izrazi koji se mogu prevesti kao "pasji dani" ili "pasja vrućina", odnosno period u kojem se očekivao najteži dio ljeta.

I danas u Grčkoj temperature tokom ljetnih talasa lako prelaze 35 stepeni, pa tamošnji savjeti za preživljavanje vrućine nisu mnogo manje praktični od onih koje su koristili njihovi preci.

Današnji Grci i dalje imaju nekoliko jednostavnih pravila

Kada temperature odu previsoko, savjet je da se najtopliji dio dana ne koristi za jurcanje po gradu, obilazak deset znamenitosti ili intenzivne fizičke aktivnosti. Posebno oprezni trebalo bi da budu ljudi koji dolaze iz hladnijih krajeva i čiji organizam nije naviknut na takvu vrućinu.

Veliku ulogu igra i odjeća. Umjesto uskih majica i kratkih pantalona koje ostavljaju veliki dio kože potpuno izloženim suncu, bolji izbor mogu biti široke, lagane i prozračne stvari svijetlih boja koje prekrivaju veći dio tijela. Tamne boje tokom dana jače upijaju sunčevu toplotu, zbog čega ih je pametnije ostaviti za večernje sate.

Važna je i obuća. Japanke mogu biti praktične za plažu, ali nisu idealne za višesatno hodanje po užarenim gradskim ulicama. Stabilnije sandale ili lagane ljetne patike pružaju bolju zaštitu, naročito kada se asfalt tokom ekstremnih temperatura dodatno zagrije.

I hrana se prilagođava vrućini. Umjesto teških obroka, lakša hrana, svježe voće i dovoljan unos tečnosti mnogo bolje prijaju organizmu koji već pokušava da se izbori sa visokim temperaturama.

Možda je najveća lekcija starih Grka zapravo veoma jednostavna: oni nisu pokušavali da pobijede ljeto, već su gradili i živjeli tako da mu se prilagode.

Debeli zidovi, hlad drveća, kontrolisano sunce, voda i pametan raspored aktivnosti radili su posao koji danas u velikoj mjeri prepuštamo klima-uređajima. I dok niko realno neće rušiti stan da bi ga ponovo zidao po antičkom modelu, jedan njihov princip i dalje vrijedi više nego ikada: prvo sprečite sunce i toplotu da uđu, pa tek onda pokušavajte da rashladite prostor.

(Ona.rs)