Aleksa Šantić je nesumnjivo ostavio veliki trag u ne samo srpskoj, već i književnosti čitavog Balkana.

Šantića često porede sa Osmanom Đikćem, Srbinom muslimanom, koji je napisao "Himnu Srba muslimana". To poređenje često je išlo jer su i jedan i drugi pisali o svojoj braći druge vjere i za njih imali najljepše riječi i poruke.

Šantićev književni opus je obiman, kao i prevodilački rad, među kojim se posebno izdavajaju pesme Hanriha Hajnea.

Izabran je za dopisnog člana Srpske kraljevske akademije 3. februara 1914.

Ubrzo, izbija Prvi svjetski rat, a sa njim i problemi Alekse Šantića.

Austrougarske vlasti su ga hapsile kao istaknutog srpskog nacionalistu. A da li je bio nacionalista? Aleksa Šantić bio je rodoljub, koji je voleo Srbe i koji je voleo muslimane i sve ostale narode koji su živjeli u bližem ili daljem okruženju. I do danas je umnogome ostao neshvaćen.

Umro je u svom Mostaru 2. februara 1924. godine. Ostaće zabilježeno da su mu na sahranu došli predstavnici svih naroda, nacija, vjera, etniciteta i ma po kojoj podjeli da su se dijelili. Brojne delegacije, srpske, hrvatske i muslimanske su doputovale u Šantićev rodni grad, a poznato je da su neki su pješačili i po 40 kilometara, kako bi po pravoslavnom obredu ispratili velikog pjesnika, rodoljuba i kosmopolitu.

OSTAJTE OVDJE

"Ostajte ovdje!…Sunce tuđeg neba, Neće vas grijat kô što ovo grije; Gorki su tamo zalogaji hljeba Gdje svoga nema i gdje brata nije.

Od svoje majke ko će naći bolju?! A majka vaša zemlja vam je ova; Bacite pogled po kršu i polju, Svuda su groblja vaših pradjedova.

...

Ovdje vam svako bratsku ruku steže – U tuđem svijetu za vas pelen cvjeta; Za ove krše sve vas, sve vas veže: Ime i jezik, bratstvo, i krv svijeta,

Ostajte ovdje!… Sunce tuđeg neba Neće vas grijat kô što ovo grije – Gorki su tamo zalogaji hljeba Gdje svoga nema i gdje brata nije…"

 

(LepoteSrbije)