Danas, kada su nam dostupni luksuzni parfemi i složeni kozmetički tretmani, lako je zaboraviti jednostavne, ali dragocjene rituale njege koje su upražnjavale naše bake.

Njihova ljepota nije dolazila iz skupih bočica, već iz pažnje, strpljenja i onoga što im je priroda nudila. A miris koji su nosile bio je poput tihog potpisa – nježan, topao i neponovljiv.

Jutarnja svježina: voda i sapun

Prije svakog dana, bez obzira na to koliko su bile zauzete, naše bake su znale da je čista koža osnova svake nege. Kupale su se sapunima od maslinovog ulja, nevena ili lavande, koji su ostavljali kožu nježnom i mirisnom. One koje su imale priliku da koriste francuske ili njemačke sapune bile su prave srećnice – miris te penušave čistote bio je poput malog luksuza u jednostavnom životu.

Tajne ljepote iz kuhinje i bašte

Umjesto industrijskih krema, bake su koristile ono što su imale pri ruci – mast pomiješanu s nevenom za hidrataciju, parne kupke od kamilice za lice, domaće pilinge od kukuruznog brašna i limuna. Neke su čak koristile mlijeko za omekšavanje kože, a ruke su mazale glicerinom s par kapi ružine vodice.

Kad bi se spremale za izlazak, bake su znale da je miris važan koliko i haljina ili frizura. U to vrijeme nije bilo parfema na svakom koraku, pa su koristile kolonjske vode – najčešće lavandu, ružu, pa čak i limun ili bergamot. One koje su čuvale male bočice pravih parfema, dobijenih na poklon iz inostranstva, koristile su ih štedljivo – po jednu kap iza ušiju ili na unutrašnju stranu ručnog zgloba.

Kosa koja miriše na sunce i vjetar

Naše bake nisu imale regeneratore ni silikonske serume, ali su imale svoje trikove. Kosu su prale domaćim sapunom ili šamponom od koprive, a potom ispirale vodom u koju su dodavale sirće za sjaj. Miris svježe oprane kose bio je blag, prirodan, često s notama cvjetne bašte kroz koju su tog dana prošle. A za posebne prilike – pomalo voska ili ulja, koje bi dlanovima nježno utrljale u krajeve.

Ruže u njedrima, puder u tašni

Jedan od najljepših običaja koji danas gotovo da ne postoji – latice ruža u donjem vešu ili skriveni cvijet lavande u fioci s maramicama. Naše bake su znale da tkanina upija mirise, pa bi prije nego što obuku haljinu, ona već mirisala na ružin vrt. U torbici je uvijek bilo malo puderaste kutijice, a maramica nije služila samo za brisanje ruku – ona je čuvala miris koji bi ih pratio gdje god da krenu.

Trag nostalgije

Kada bi prošle pored nas, ostajao bi nježan trag – miris sapuna, ruže, osvježavajuće kolonjske vode i možda malo pudera koji su nanosile s pufnastim jastučićem. Taj miris ne može se naći u parfemskim bočicama danas, jer nije bio samo mješavina nota, već i uspomena, vremena, ljubavi i života koji su naše bake živjele s dostojanstvom.