Odgovor koji je dala vještačka inteligencija glasi:

Rješavanje jugoslavenske krize početkom 1991. godine bilo bi izuzetno kompleksno, ali zamislimo alternativni pristup koji bih mogao preduzeti da sam na mjestu Ante Markovića. Ključ bi bio djelovati brzo, odlučno i pokušati stabilizovati situaciju prije nego što eskalira.

1. Ekonomija kao ključ stabilizacije

Markovićev plan privrednih reformi već je pokazivao potencijal, ali njegovo provođenje bilo je usporeno političkim sukobima. Fokus bi bio na:

Stabilizaciji inflacije: Nastaviti politiku čvrstog dinara i smanjenja inflacije kako bi se održalo povjerenje građana.
Privatizacija preduzeča: Ubrzati uvođenje tržišne ekonomije, ali uz pravedne mehanizme koji bi spriječili korupciju i koncentraciju bogatstva u rukama političke elite.
Fond za razvoj regija: Osigurati da siromašnije regije, poput Kosova i dijelova Bosne, dobiju sredstva za razvoj kako bi se smanjile regionalne tenzije.

2. Politička reforma

Jugoslavija je bila federacija s ozbiljnim unutarnjim sukobima između republika i etničkih skupina. Pokušao bih:

Federalna konfederacija: Predložiti transformaciju Jugoslavije u labaviju konfederaciju, gdje bi republike imale više autonomije, ali bi ostale povezane u zajedničkoj ekonomskoj zoni.
Demokratizacija: Promovisati slobodne i poštene izbore na nivou federacije kako bi se građanima omogućilo da biraju svoje predstavnike, smanjujući uticaj ekstremnih nacionalista.
Savjet pomirenja: Osnovati tijelo s predstavnicima svih republika i naroda za rješavanje etničkih i političkih nesuglasica.

3. Međunarodna podrška

Aktivno bih tražio podršku međunarodne zajednice za:

Ekonomski plan Maršalova tipa: Zatražiti financijsku pomoć zapadnih zemalja za podršku reformama i ulaganja u razvoj.
Medijacija i pritisak na republike: Angažovati Ujedinjene narode i Europsku zajednicu za pružanje medijatorskih usluga kako bi se spriječila secesija.

4. Kontrola sigurnosnog aparata

Spriječavanje militarizacije sukoba bilo bi presudno:

Demilitarizacija: Insistirati na smanjenju naoružanja u republikama i jačanje savezne kontrole nad Jugoslavenskom narodnom armijom (JNA).
Preventivna djelovanja: Službe sigurnosti koristiti za smirivanje sukoba i sprječavanje incidenata poput onih u Kninu i na Kosovu.

5. Komunikacija s građanima

Transparentnost: Redovno se obraćati narodu putem medija, objašnjavajući korake koje preduzimam i njihove ciljeve.
Kampanja jedinstva: Pokrenuti kampanju koja naglašava zajedničke interese svih naroda Jugoslavije, koristeći kulturu, sport i istorijske veze kao mostove.

Realnost izazova

Čak i uz ove mjere, pitanje je koliko bi uspješan bio ovaj pristup. Nacionalizam, dugogodišnje tenzije i nepovjerenje među republikama već su bili duboko ukorijenjeni. Osim toga, vanjski faktori poput uloge velikih sila i globalnih promjena (pad komunizma, raspad istočnog bloka) dodatno bi otežali ovu strategiju.

Svejedno, brzo djelovanje, fokus na ekonomiju i diplomatiju, te jačanje povjerenja mogli su barem odgoditi ili smanjiti razmjere sukoba, prenosi Nova Juga.

BONUS VIDEO