Stručnjaci tvrde da se svaka osoba zaljubi bar dva puta u životu dok ne pronađe idealnog partnera.

1. Dječija ljubav

Često se prvi put zaljubimo kad smo mladi, ponekad već u srednjoj školi. To je idealizovana ljubav - ona koja se čini kao iz bajki koje smo čitali kao djeca.

Ulazimo u tu vezu s uvjerenjem da će nam to biti jedina ljubav i nema veze ako nam se i ne čini da je baš kako treba ili ako nam se dogodi da moramo "progutati" naša lična uvjerenja kako bi ona funkcionisala, jer duboko u sebi vjerujemo da je to ono što ljubav treba da bude.

Kod ove vrste ljubavi važnije nam je kako nas drugi gledaju nego kako se mi stvarno osjećamo. To je ljubav koja se čini ispravnom.

2. Dramatična ljubav

Prema drugoj velikoj ljubavi postavljamo se drugačije: znamo da u vezi ništa nije savršeno, ali smo odlučni da je učinimo koliko je moguće savršenijom.

Druga ljubav može postati model, onaj koji često ponavljamo, jer mislimo da će rezultat nekako biti drukčiji nego prije.

Kad ta veza pukne, moguće je da osim što nam se drugi puta slomi srce - izgubimo i vjeru u ljubav. Međutim, upravo tada i zbog toga smo spremni za ljubav broj tri.

3. Zrela ljubav

Možda prvo moramo da naučimo šta ljubav nije, prije nego što shvatimo šta ona zapravo jeste. Obično se postavlja pitanje da li smo spremni za ljubav, a u stavri je mnogo važnije da li je ona spremna za nas.

Treća ljubav je zapravo najispravnija, najjednostavnija, a i najzrelija, jer od nje ne očekujemo ništa, ona traje i pokazuje nam šta zapravo znači voljeti i biti voljen.